Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

      Lipa

Lipa ima svoje čari,

Lipa ima svoje draži;

Kad pripeče ljetna žega,

Hlad krošnje njene svatko traži.

A u lipnju kad procvjeta,

Za njenim cvjetovima luduju pčele,

Šetači pod njenim krošnjama

Njenog mirisa napiti se žele.

U jesen ili zimu,

Kad te ščepa virus gripe,

Kašljucanje kad te davi,

Popij tada čaj od lipe.

                                             Ljerka Kovačević, VI. razred

 Miris dunja

              Jučer je moje dvorište obiklo betonsku kabanicu dsa traktor kotače ne zamaže. Da se ne prehladi, tata je izgradio gospodinu traktoru veliku garažu od cigle “giterice”(to je cigla koja je tri puta veća od klasične cigle). 

               Niknulo crveno zdanje pored dunje koju je zasadio pokojni djed. Baka njene plodove brižno slagala na stari ormar u svojoj sobi i po njima je kuća mirisala.

               Baka je umrla u rano proljeće, a majka je u jesen obrala nirisne dunje i poslagala u pravilne redove na bakin ormar. Njihov miris me vraćao u djedovo i bakino krilo.

         Danas je otac posjekao dunjino deblo, jer je smetalo za ulaz u garažu.

              S mirisom dunja miješaju se moje suze i tuga ne prestaje.

                                                                                                Ivančica Kožar, VIII. razred

Zaključala sam vrata balkona

           Grana starog orijaša dopirala je do same ograde mojega balkona. Znala sam sve o najstarijem orahu u mojem kraju, od njegova prvog pupanja do posljednjeg otkinutog lista u jesen.

          Kažu da je i zgrada pomaknuta pet metara u lijevo da se ne diraju grane velikog diva, a ovog proljeća pronio se glas: “ Gradi se nova zgrada i orah treba srušiti”

           Nitko nije vjerovao da će se netko usuditi srušiti kralja svih oraha u mojem zavičaju. Blaga zima ga je već okitila prvim pupovima, a tada su dopuzali buldožeri i počeli ravnati teren za buduću zgradu. Stigla sam iz škole i s balkona promatrala žute gusjeničare.

            Odjednom mi je grana oraha počela mahati i udaljavati se od mojeg balkona. U čudu sam otvorila oči i gle: Stari kralj je ležao na odru gradilišta, a vješte ruke su motorkama šišale njegovu glavu, resale ruke, noge i uskoro je ostalo samo truplo.

                        Zaključala sam vrata balkona i dugo plakala.đ

                                                                          Zrinka Klobučar, VI. razred

Umire Zdenači gaj

                  Ako krenete od Hercegovca prema Velikim Zdencima, s lijeve i desne strane caste raširili ruke visoki hrastovi.

               I ovoga proljeća propupala njihova duša zahvalna suncu na ranom pohodu. Zapjevale grane Zdenačog gaja na rođendan proljeća, fazani sakrili svoja gnijezda, zaljubile se srne, a bube počele s radom u tri smjene.

              A onda, jedno jutro zabrujale motorne pile (domaće i one iz uvoza) i srca mnogih hrastova pestadoše kucati. Razbježale se ptice, a srne se preplašile gromoglasnosti traktora, kamiona, prikolica i dizalica. Zastale p,ahe košute na poljima zelene pšenice, zatim u povorci, tiho jedna za drugom krenule u nepoznato.

             Tužna povorka napušta svoj srušeni dom. Razmišlja gdje će stati i gdje će sa svojom nejakom djecom prenoćiti.

                                                           Miroslav Ulovac, VI. razred