No, izvorno ta riječ dolazi iz latinskog – carrus navalis -, što znači ¨ kola brod ¨ a dolazi od Starogčke svečanosti kad su se pravila takva kola za proljetni dolazak boga Dionisa. Taj su običaj od Grka preuzeli Rimljani i nepravilno doveli u svezu sa latinskim – caro, carnis – tj. meso, iz čega proizlazi mesopust,poklade, fašnik,maškare, plesovi i slično.

Rimljani su bili mnogobožački narod i tih su dana svetkovali bakanalije, luperkalije, saturnalije i ostale ceremonije proslave KULTA PLODNOSTI.

Za te su svetkovine karakteristične bile maskirane povorke i plesovi, bakljade, lakrdijašenje i na kraju svečanosti spaljivanje lutke, personifikacije ¨ princa karnevala¨.

U našim se krajevima to razdoblje naziva i POKLADE. Sve je usredotočeno na pokladni utorak, MESOPUST i PEPELNICU (čistu srijedu). Sva svetkovina popračena je maskiranjem: maškare, krabulje, zvončari, bušari itd.

Sve to ima magično, apotropejsko značenje: prerušavanjem, oblačenjem odjeće naopačke, zastiranjem ili mazanjem lica, zaglušnom bukom i sipanjem pepela mora se otjerati zima, demoni i zle sile, te odbiti njihovo djelovanje na ljude, stoku, usjeve i domove.

Nošenje maski, većinom grotesknih crta, vjekovni je neznabožački pokušaj da se prikrije vlastiti izgled lica, pa i sama osobnost i zamijeni drugim licem (osobnošću), koje izaziva strahopoštovanje, užas, smijeh i slično.

U svojim prvotnim oblicima maskiranje je bilo u uskoj povezanosti sa ANEMIZMOM i TOTEMIZMOM. Maska je sredstvo zaštite od uroka, zlih duhova i rekvizit kod kultnog obreda.