Tog puta djeca ne imahu vremena skupljati kamenčiće, pa umjesto njih bacaše mrvice kruha. Nažalost, gladne šumske životinje pojedu mrvice, te Ivica i Marica ostanu izgubljeni.

Tako lutajući šumom, odjednom naiđu na kuću napravljenu od kruha  (u kasnijim verzijama materijal varira od čokolade pa do marcipana), sa šećernim prozorima. Ivica i Marica nisu mogli odolijeti, te su počeli jesti kuću. Vlasnica kuće, stara žena, pozove ih i nahrani.

Međutim, ta žena bijaše vještica, koja je napravila takvu kuću s namjerom primamljivanja i blagovanja djece. Ona zarobi Ivicu, a od Marice napravi služavku. Dok se spremala skuhati Ivicu, naredi Marici da pogleda u lonac i vidi je li sve spremno za pečenje.

Marica, posumnjavši da bi je starica mogla prevariti i skuhati, namami staricu da sama pogleda, što joj omogućuje da zatvori vrata i oslobodi brata.

Uzevši dragulje iz vještičine kuće, oni pođoše doma naći se s ocem kojem je u međuvremenu umrla žena. On više ne mora brinuti o gladi.