Majka koza je imala sedam kozlića. Jednoga dana morala je otići u grad te je rekla kozlićima: ,,Ne otvarate vrata nikome dok se na vratim!˝ ,,Dobro mama!˝ odgovorili su kozlići. Vuk je pokucao na prozor. ,,Tko je?˝ upitali su kozlići. ,,Vaša majka˝ odgovorio je vuk mekim glasom. ,,Ne nije! Naša mama ima bijelu nogu, a tvoja je crna!˝  Vuk je stavio nogu u vreću brašna te je sada konačno bila bijela. Ponovo je pokucao. Kozlići su vidjeli bijelu nogu i otvorili vrata. ,,Ups! To je vuk!˝ kukali su. Počeli su se skiravti jedan u mali ormaić, jedan u veliku kutiju, jedan iza fotelje, jedan u kadu, dvoje ispod kreveta i jedan u visoki sat. Vuk je pojeo šestero djece. Nije uspio naći onoga u visokom satu. Onda je otišao ispod stabla i zaspao. Mama je bila mudra i hrabra koza našla je vuka te spasila svoje šestero djece.