Petnaest sati. Otvaraju se vrata Koncertne dvorane. Pale se raskošni lusteri u predvorjima. Odlazimo na drugi kat. Nagrađeni literati i novinari iz Lijepe Naše sa svojim voditeljima upućuju se na svoja odredišta. Likovnjaci u svijet svojih slika, a literati u tišini riječi. Zauzimamo svoja mjesta. Likovnjaci pred svojim prosudbenim povjerenstvom, a literati pred svojim.

          Uzbuđena sam, sretna sam i ponosna što sam i ja među dvadeset odabranih literata koji su pozvani na osamnaesti po redu Hrvatski dječji festival. Jedina sam iz Bjelovarsko - bilogorske županije i to me ispunjava ponosom, jer ne samo što ću predstavljati našu malu školu, nego i svoju županiju.

          Članovi prosudbenog povjerenstva - Dubravko Jelačić Bužimski gleda nas, nas učenike koji smo tek  zakoračili na staze poetske riječi, a u tom pogledu pršte iskre radosti i neke čudne blage mudrosti. Do njega Tea Odobašić s licem blagosti na koju je Margarita Vrbanović s osmijehom na usnama s kojim nam želi dobrodošlicu. Tu je i Zorica Klinžić koju je moj voditelj nazvao dušom Festivala kada joj je uručio skromni darak u ime naše škole i nas literata i čestitao osamnaesti rođendan festivalskim susretima u Lisinskom.

         A onda je u ruke mikrofon uzela Željka Horvat Vukelja. Potekla je rijeka riječi, iskrenih, srdačnih, poticajnih koje srce diraju i dušu nadahnjuju. Ona mlade pjesnike proziva i doziva. 

          Literati čitaju svoje pjesme. Prosula se ljepota svih narječja našeg raskošnog hrvatskog jezika. Potamnila svjetla velikih lustera, prosula se svjetlost dječjom rukom napisana. Čestitanja.  Uručavanje diploma, zbornika. Zagrljaji, rukovanja, poljupci, fotografiranja, intervjui...

          Odlazimo u veliku dvoranu. Prepuna je mališana, njihovih roditelja, baka, djedova... a na velikoj pozornici na kojoj nastupaju hrvatske i svjetske zvijezde počeli se izmijenjivati dječji zborovi iz cijele Hrvatske. Izmijenjuju se u raskošnoj scenografiji, a pjesma ječi. I sam Lisinski bi s njima zapjevao.

        Izvedene su 23 kompozicije, a za kraj, ova 24., već tradicionalna pjesma Djeca nose svjetove na dlanu. Pjeva cijela dvorana.

         Odlazimo iz dvorane. Vraćam se u moj Hercegovac. Vani studen. Žmirkaju svjetla u magli jesenjoj, a u meni pjesma i zvijezde, blistave zvijezde.

                                                                                                          Antonela Bosilj 8.a  razred