Machu Picchua odaju carski stil Inka kakav se može zapaziti i na drugim mjestima najveće države Novoga svijeta prije dolaska E

  Ostaci

uropljana. Ono što je kod Machu Picchua neobično jest okoliš u kojem se nalazi: smješten je na brdu usred bujne vegetacije koju natapa rijeka. Zapravo, postoje tri brda koji čine Machu Picchu: Huayna (Wayna) Pichu, Machu Picchu i brdo na kojem se nalazi ostaci naselja. To brdo sa ostacima se danas naziva Machu Picchu što je pogresno, ali je u cijelom svijetu prihvaćeno. Preko brda Machu Picchu (originalnog) vodi "Inka put" od Cusca koji traje nekoliko dana.

Machu Picchu je 1983. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi, a 2007. godine je izabran kao jedno od Sedam novih svjetskih čuda. U rujnu 2007. godine Sveučilište Yale je pristalo vratiti vrijedne predmete koje je Hiram Bingham donio iz Machu Picchua početkom 20. stoljeća, a u studenom 2010. godine je dogovren njihov prijenos u Peruansko sveučilište[1].

Machu Picchu, poput drugih arheoloških lokaliteta doline Urubamba (Ollantautaybo, Runcuracay, Sayacmarca, Phuyupamarca, Huiñay Huayna, Intipucu, i dr.), svjedoči o nekadašnjem veličanstvenom carstvu Inka. Većina arheologa smatra da je izgrađen kao posjed Inka cara, Pachacutija (1438.–1472.). Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave popločanih cesta, a građevinari su izgradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade. 

Odlike

Machu Picchu ima površinu od 32.500 hektara i izgrađen je u tradicionalnom Inka stilu suhozida. Arheolozi danas tvrde da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu riječi jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili pak kao tajni ceremonijalni grad.