Iako je naša škola imala svoje predstavnike na svih proteklih dvadeset državnih susreta, ponovo smo ispunjeni ponosom i radošću što i ove godine imamo svoje predstavnike u dvije kategorije: literarnom i samostalnom novinarskom izričaju. Ivana Klarić predstavljat će nas svojom crticom Tuga moje bake što ne govori turski, a Mateja Jurčić  s novinarskim osvrtom Obećanje ludom radovanje. Njihov mentor je prof. Stjepan Banas  koji će se ove godine oprostiti od LiDraNovaca jer odlazi u zasluženu mirovinu.

     „Kada se osvrnemo na sve ove godine koje su iz LiDraNa, na mnoštvo papira na kojima su bili ispisani kilometri i kilometri rečenica, na sve one ostvaraje u koje je netko unosio ono najbolje što je u tome trenutku mogao dati, birao riječi, okretao ili i vagao ne bi li drugima prenio djelić svoga svijeta, znamo da se knjiga nikada neće zauvijek preseliti u elektronički svemir. Kad bi se to dogodilo, nastala bi praznina koju bi teško bilo ispuniti. I ne bi to bila praznina samo u prostoru, bilo bi to nešto mnogo veće- praznina u nama samima …“

                                               (Anita Šojat, prof. iz Osijeka: „Što bismo mi bez LiDraNa?“)

     „LiDraNo je pokret koji bi mogao bez većih potresa skoro neopazice mijenjati školu-naravno najbolje.“ (Branka Primorac, novinarka)

     „LI hoće rijet - literatura, književnost, pisanje; DRA hoće rijet – drama, teatar, glumci; NO hoće rijet – novine, novinar, vijest. Svi se mogu sakriti kada nastupaju LiDraNovci. (Luko Paljetak, književnik)

     „Kad kažem LiDraNo, vidim veliki brod čiji strojevi dobroćudno mrmore dok klize debelim morem i potom pristaje u luci, donoseći radost, a onda ide dalje, i uvijek dalje, u nove i nove luke… Hvala ti LiDraNo za dvadeset nezaboravnih susreta! Neka ih bude još dvadeset, i još dvadeset, i još više… na dobrobit djece naše i Lijepe Naše!“  (Željka Horvat-Vukelja, predsjednica Središnjeg odbora Državne smotre LiDraNo 2011. )

      A književnica Višnja Stahuljak poručuje: „ Ne zaboravite nikad njegovati čarobnu moćnicu RIJEČ koju ste već od mladost odabrali kao osebujni način vlastita izričaja. Kao zaštitni znak. Riječ, znak života. Riječ, budućnost i dobrota. Misao i radost. Obvezu istine i poštenja. Riječ umjetnicu. Riječ stvarateljicu.“

       Prof. Banas svoj članak Sva moja LiDraNa završava riječima: „ U početku bijaše riječ…i zato dragi LiDraNovci uvijek budite ponosni kada izgovarate ili napišete riječ materinsku, riječ hrvatsku, jer ta riječ nas je održala.“ 

       Ivani i Mateji želimo sretan put u Krešimirov grad Šibenik, gdje će blagovati i svetkovati najdražu nam riječ hrvatsku s velikom obitelji ovogodišnjih LiDraNovaca iz cijele Hrvatske, a profesoru Banasu zahvaljujemo što je generacijama učenika, literata i novinara osvjetljavao put  kojim valja ići, put na kojem trebamo uvijek i zauvijek  biti ponosni na našu hrvatsku duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu i hrvatski jezik kao svjedočanstvo tko smo, što smo, odakle dolazimo i kuda idemo.