Ovo se trostruno narodno glazbalo potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća iz Grčke proširilo Jadranom. Nekada rašireno duž jadranske obale, do danas se u živoj uporabi održalo u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednoga komada javorovine ili orahovin. Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice, preko kojih se povlači gudalo (arket). Brojeći sviraču slijeva, žice su ove: kantin – prva žica na kojoj se prebire, sekondo – druga žica najdublje ugodbe i baš – treća žica ugođena za cijeli ton dublje od kantina. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjeno na lijevo koljeno, a svirkom prateći ples, desnom nogom istovremeno udara taktne dobe. Katkada je uz svirku i sam pjevao ili pratio pjevače.