| 2013-04-03 09:58:00 Kultura čitanja - čitajmo im od najranije dobi
Kako bi čitanje postalo naš stil života, prvo moramo voljeti čitati, a da uistinu volimo čitati, potrebno je svladati vještinu samog čitanja. Taj prvi korak, ujedno i najteži nerijetko ne prolazi bez problema, pa mu je potrebno posvetiti posebnu pažnju. No pored same vještine koju većina ipak brzo usvoji i jedva da se sjećamo kako smo taj prvi korak koristili, važniji je onaj sljedeći korak koji razvija buduće čitače, ljude koje možemo svrstati u onu grupu koja je odavno cjeloživotno učenje prihvatila kao stil života, a da to nije nitko svrstao kao formalni cilj kurikuluma ili moto čitave nacije. Oni jednostavno žive taj cilj, žive ga uz knjigu. Hrvatska mreža školskih knjižničara skrenula je pozornost na nekoliko relevantnih elemenata u razvoju budućeg ljubitelja knjige istaknuvši: „Kod učenika u trećem i četvrtom razredu zanimanje za čitanje naglo opada. Dijete kojemu se to dogodi, čitanju posvećuje sve manje vremena, popušta mu koncentracija, prestaje s obogaćivanjem rječnika, pa u višim razredima ima velikih poteškoća u učenju.“ Pročitajte opširnije o ovoj temi pod više.
Čitači odgajaju čitače Najbolji su čitači učenici iz obitelji u kojima se mnogo čita i gdje knjige predstavljaju vrijednost. Djeca iz takvih obitelji obično bez teškoća razvijaju više čitateljske i spisateljske mogućnosti. Istraživanja su dokazala da učenici ostvaruju prosječnu razinu pismenosti svojih roditelja, a također stječu čitateljske navike veoma nalik svojim roditeljima. Brojna istraživanja dokazuju da djeca kojima roditelji od prvih godina života mnogo čitaju i pričaju kasnije lakše usvajaju tehniku čitanja, budući da imaju bogatiji rječnik i razvijeniju maštu. Dijete uživa u kontaktu s osobom koja mu čita i s njom uspostavlja tople osjećajne veze. Estetska ugoda povezana je s osjećajem sigurnosti i topline, pa zato dijete kasnije čitanje povezuje s ugodnim osjećajima. Obitelj ima iznimnu ulogu pri razvijanju djetetovog odnosa prema čitanju. Stručnjaci upozoravaju da s polaskom djeteta u školu roditelji ne bi smjeli prestati s glasnim čitanjem djetetu. Djeca iz onih obitelji u kojima se mnogo govori i strpljivo sluša najmlađe, čita i pripovijeda bajke te nadzire i usmjerava djetetovo gledanje televizije – sačuvaju mnogo više početne znatiželje i kasnijeg zanimanja te zbog toga bez problema razvijaju učinkovitu čitateljsku sposobnost. Za razliku od njih, djeca koju su roditelji gurali pred televizore da bi imali mir od djece, ili zajedno s njima gledali za djecu neprimjereni program, često imaj poteškoća s čitanjem i usvajanjem drugih jezičnih sposobnosti. Ako roditelji zajedno s učiteljima prenose poruku da je čitanje važno, zanimljivo, da stvara zabavu i užitak, djeca postaju svjesna da se čitanjem može dobiti mnogo korisnog u životu - rezultati su zajamčeni . Izvor: Školske novine (5. veljače 2013.)- piše Kristina Fiedler |
| Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac |
Čitati znači živjeti – sa stilom