Silvija Šesto rođena je 1962. u Zagrebu. Diplomirala je filozofiju i književnost, studirala ruski, a ima i diplomu profesionalne trenerice.  Pisanjem se bavi od srednje škole. Objavila je podosta proze (Dani plavih djevica, Omčoglavci, Ester i bageri) i poezije (Krizanteme, Kao katedrala, Poglavica ne plače, Prvo izdanje pjesama iz Froplandije, Uličarke iz ormara), te joj je izvedeno petnaestak radiodrama, a nešto je i izvedeno na daskama koje su joj usput ispale iz glave (Zelenkapica, Ping-pong, Bum Tomica, Vanda, Debela, Ružičasta sanjarica, Duboko more ili kako smo sve pobroćkali). Pisala je scenarije za reklame i režirala, a za jednu od njih dobila je i najveće priznanje na festivalu oglašavanja (zlatno i kristalno zvono – grand prix). Za djecu i mlade (a i njihove starce!) objavila je romane VANDA, DEBELA, TKO JE UBIO PAŠTETICU, DNEVNIK JEDNE LJUBAVI, ZEZOMLJANI, DJEVAC, PA TO JE LJUBAV, LEON NAPOLEON, zbirku priča RUŽIČASTA SANJARICA, TINUNINU, igrokaze PRIČALICA X, te serijal priča BUM TOMICA 1, 2, 3 i 4. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru za osnovnu školu (BUM TOMICA 1 i 2, DEBELA, VANDA i TKO JE UBIO PAŠTETICU).

Roman DEBELA zadobio je nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“ i stavljen je na Časnu listu IBBY-a. Za “Bum Tomicu” dobila je “Malog Marulića” za tekst, a 2010. i “Malog Marulića” za tekst drame za djecu “Duboko more ili kako smo sve pobroćkali”. 2011. „Malim Marulićem“ nagrađen joj je i tekst „Gospodin Mrak i tri bijela šeširića“. Zbirka „Tinuninu“ nominirana je za nagradu Kiklop i dobitnica je nagrade „Grigor Vitez“.

Bum Tomica nije pornografija

Bum Tomica i zdravstveni odgoj