Kada u proljeće procvjeta jorgovan, jasmin i bagrem, njihov miris opije sela mojeg zavičaja, moje voljene Moslavine. Zidine starog Garić grada sagrađene još u dvanaestom stoljeću pogledom maze ozelenjene šume i rijeku Ilovu nabujalu od proljetnih kiša. Sunce se igra na plodnim oranicama i razgovara s mladom pšenicom. Vrijedne ruke seljaka kreću u pohode poljima. Zemlja ih dočekuje s radošću, jer zna da će na njene dlanove stići pregršt plodonosnog sjemenja.

Sa svibanjskim ružama proljeće se oprašta i osmjehom na licu pruža ruke ljetnim rosnim jutrima. Sunčeve zrake pozlate pšenicu. Zrelo zrnje u kruh će se pretvoriti. Uz miris suhoga sijena i zvuk večernjih crkvenih zvona, moslavački seljak će sretan zaspati. I ja ću lijepe snove snivati, jer znam kada se probudim moj zavičaj će me jesenjim plodovima darivati.

Zamirisat će jabuke, grožđe i dunje u dozrijevanju. Lišće moslavačkih šuma prekrit će zemlju, kesteni i orasi napustit će svoje kuće i prosuti se pod krošnjama svijih stabala. Zamirisat će pekmez ih kuća napih baka, rakija iz kotlova naših djedova i mlado vino iz podruma. Bit će pjesme i veselja. Pune prikolice krumpira i zrelog kukuruza prolazit će selom. To je nagrada za trud seljačku muku.

A kada zabijeli vrh Moslavačke gore i prvi snjegovi najave zimu, a sunčeve zrake izgube svoju moć, utihnut će naša sela. Odmarat će se ljudi, zemlja, šume… Slavlje će nastati kada se upali betlehemsko svjetlo, najavi Isusovo rođenje i u sve domove uđe ljubav.

Ove godine uputit ću božićnu čestitku svoj djeci svijeta i pozvati ih da dođu u moj zavičaj. Želim im pokazati Garić grad, odvesti ih u ribolov na rijeku Ilovu i Česmu, zajedno ćemo zasaditi malu brezu uz bistu Slavka Kolara u Palešniku, a onda otići na staze djetinjstva Mate Lovraka u Veliki Grđevac. Pokazat ću im mlin, pročitati im Družbu Pere Kvržice, sjesti u Lovrakov vlak i krenuti na putovanje prijateljstva, ljubavi i mira.

Dođite prijatelji iz cijeloga svijeta, dođite u moj zavičaj! Osnovat ćemo još vrjedniju družinu od družine Pere Kvržice, moj zavičaj postat će i vaš, a onda ćemo vlakom prijateljstva obići vaše zavičaje.

Putovat ćemo tako dugo, dok svi zavičaji na svijetu na postanu jedan, zavičaj ljubavi, prijateljstva i mira u kojemu će sva djeca biti sretna.

Ne bi li i odrasli trebali sjesti u vlak na kojem će pisati: CIJELI  SVIJET  - JEDAN  ZAVIČAJ?

                                                                                                               Deni Bagara, 4. R.

                                                                                                               OŠ Slavka Kolara, Hercegovac

                                                                                                               Voditeljica: Silvija Arland