KAD ZAPJEVA DIČNA SLAVONIJA

Pogledom tražim makove u proklasalom žitu.

Slušam zvona.

I molitvu slavonskog seljaka.

Osjećam kako diše brazda podatne zemlje crnice.

Rukom milujem stari đeram.

Zajedno sanjamo i sa suncem putujemo.

Suncokreti obukli narančaste košulje s biserjem rose u očima.

Gizdaju se okićeni babogredski konji.

Blješte dukati na grudima djevojaka.

Momci šešire trobojnicom ukrasili.

Igraju se prsti na žicama tamburice.

Razliježe se pjesma slavonske ravnice.

Guče milo Vučedolska golubica.

Vuka teče, Vukovar je ljubi.

Drava u naručju Dunava spava.

S osječke Tvrđe sunce je pozdravlja.

Šarene se šlingeraji u Đakovu gradu.

Zajesenile jeseni u Vinkovcima.

Zapjevalo srce Slavonije.

A kad zapjeva dična Slavonija, pjeva duša i ječi istina:

TAKO SE ČUVA NAŠA HRVATSKA I NJENA BAŠTINA!