Običaj koji su Česi donijeli iz svoje domovine vezan je za završetak  žetve i nekada se održavao kod svakog velikog  gazde „rihtaša“, kako bi se  proslavio završetak žetvenih radova i da se u tom prigodom proveseli uz jelo, glazbu i piće. Za gazdu i gazdaricu ispleten je poseban vijenac od najvećeg klasja s upletenim poljskim cvijećem. Svi težaci išli su s polja u veseloj povorci, a u dvorištu ih je gazda počastio i podijelio plaću. Nakon toga započeo je ples oko vijenca, a po završenom plesu čestitalo se gazdi na uspješnom završetku žetve i iskazivane su želje za uspješnu žetvu iduće godine i za puno sreće i zdravlja.

            Kako bi sačuvali ovaj običaj Česi su počeli organizirati dvodnevne svečanosti – Obžinke (ili Dožinke) na kojima se okupljaju češka kulturno – umjetnička društva iz Republike Hrvatske. Obžinke su prvi puta održane 1925. u Daruvaru. U početku, na ovaj svetkovini čeških narodnih običaja, čeških narodnih nošnji, pjesama i plesova održane su i sokolske vježbe. Danas više nema tog sportskog dijela programa, ali ostao je bogati folklorni (glazbeni i plesni) program s prikazom različitih čeških običaja uz popratne fotografske i likovne izložbe.

            Najatraktivniji je nedjeljni žetveni mimohod kojim se uprizoruje sjetva, žetva, vršidba žita i dobivanje kruha. „Češke besede“ iz Republike Hrvatske pripremaju se tjednima za sudjelovanje na Obžinkama, nedjeljnoj povorci kao i za nastup u folklornom, glazbenom i pjevačkom dijelu programa, kao i prikazu starih zanata i izvornih čeških jela i slastica.

            Osim čeških društava iz Hrvatske, na Obžinkama uvijek nastupi nekoliko kulturno – umjetničkih društava iz domovine Češke, a kao gosti, na ovoj svetkovini nađu se i hrvatska kulturno – umjetnička društva, kao i društva nacionalnih manjina koje žive u Republici Hrvatskoj.

            Prošlogodišnje Obžinke održane su u Daruvaru u kojem su održane najviše puta do sada, a zatim slijedi moj voljeni Hercegovac u kojem su prvi puta održane 1940., a od tada „Češka beseda“ iz Hercegovca bila je organizator i domaćin još devet puta. Obžinke su u Hercegovcu posljednji puta bile održane 1999. i pribojavam se da se više neće ni održati, jer se 1993. „ugasio“ i posljednji razredni odjel na češkom jeziku, a nakon nekoliko godina „gasi“ se i izborna nastava učenja češkog jezika, jer je prestao interes češke djece za učenjem svojeg materinskog jezika. To je tužno, ako se zna da je u Hercegovcu bila Češka škola od 1923. pa sve do 1958., kada postaje područna škola Matične škole na hrvatskome jeziku.

            Prolaze sjetve i žetve, jede se kruh svakidašnji, a meni ostaje nada da će naša „Češka beseda“ učiniti sve da se u Hercegovcu ponovo organiziraju žetvene svečanosti -

Obžinky, zaori češka pjesma , da odjekuju zvuci puhačkih orkestara, zaplešu se kola i plesovi, da oživi češka riječ i narodna nošnja. Trebamo čuvati kulturno blago koje baštinimo od naših čeških predaka koji su ga vjerno čuvali.

             Zadužbina nam je čuvati tu dragocjenu škrinju, jer tko ne zna čuvati blago svojega naroda i tuđem će biti loš gospodar.