Stojim na raskrižju njegova pogleda i školskih briga,

jer možda će mi baš danas prići,

zadaću nisam napisala, osta zatvorena svaka knjiga,

a srce hoće iskočiti, do neba se dići.

Kada bih barem znala što se u njegovom srcu krije,

lakše bih raskrižje napustila i mirno živjela sve dane.

Sunce mi se smiješi, rosu jutarnju pije,

a ja mu zavidim kada novo jutro svane.

Odlučila sam čvrsto, danas ću mu sve reći,

jedino nisam sigurna hoću li sačekati odgovor

                                        ili kukavički pobjeći?

                              Josipa Tutić, VI. razred