U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, koji je nekada bio bogat, ali je izgubio sav imetak. Imao je tri kćeri, spremne za udaju, ali im nije mogao dati miraz. Nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. Da bi spasile svoju čast i poštenje, one su se pomolile Bogu da ih izbavi od toga zla.
Sv. Nikola, doznavši za odluku nesavjesnog oca, uzeo je vrećicu, napunio je zlatnicima, umotao u platno i noću potajno ubacio zamotane zlatnike kroz prozor u kuću. Otac djevojaka se začudio kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši da je to dovoljno da časno uda jednu kćer, opremio ju je i dao joj miraz. Isto se dogodilo i drugi puta, pa je spremio i udao i srednju kćer. A dalje priča ima dva kraja:

* Prema jednom, sluteći da će nepoznati dobrotvor doći još jednom, otac ga je čekao u zasjedi nekoliko noći. Kad je Sv. Nikola došao da ubaci dar i za najmlađu kćer, otac ga je zaskočio i nemalo se iznenadio kada je u njemu prepoznao Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest i tako je Nikola postao zaštitnik siromašnih.
* Prema drugom, Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi običaj stavljanja poklona bilo u čarape ili čizmice, i običaj da Djed Mraz poklone spušta kroz dimnjak.

U svom životu Sveti Nikola uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Još jedna lijepa priča kaže:
…da je Sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili.

Izvor: http://www.sveosvemu.com/6-prosinac-spomendan-sv-nikole