Lost Planet 3 veliku važnost pridaje svojoj iznenađujuće dugoj singleplayer kampanji za čije će vam završavanje trebati oko petnaestak sati. Za razliku od prvog Lost Planeta čija je priča bila podosta nejasna te nastavka koji je prije svega bio kooperativno iskustvo, ovaj prequel ima pomalo predvidljivu, ali vrlo interesantnu i dobro skrojenu priču. Napominjem da za razumijevanje priče i likova nije potrebno odigrati prve dvije igre iz serijala.

Mjesto radnje je ledeni planet E.D.N III koji su ljudi odlučili kolonizirati nakon što su zaključili da Zemlja više nije dobro mjesto za život. E.D.N III je karakterističan i privlačan zato što se na njemu i u njegovim insektoidnim bićima naziva Akridi, nalazi posebna vrsta energije maštovito nazvana „Termalna energija“. Za njezino sakupljanje i transport zadužena je korporacija NEVEC koja šalje ekspediciju na ledeni planet. Veliki broj članova te ekspedicije čine radnici koji svakodnevno izlažu svoje živote u nemilosrdnim ledenim mećavama i borbi protiv agresivnih Akrida. Jedan od njih je i naš heroj te glavni protagonist - Jim Peyton.

Jim je riđokosi i bradati svakodnevni momak koji je završio u ledenoj Nedođiji da zaradi za pristojan život svojoj ženi i djetetu. Kao i ostali radnici on se svakodnevno izlaže opasnostima i većinu vremena provodi u svojem Rigu – velikom robotskom "odijelu". Jim je poprilično sposoban i hrabar lik te već odmah u startu spasi koloniju par puta, što drugi radnici kao i njegovi nadređeni izuzetno cijene.