Ovom prilikom nećemo pljuvati po nadasve debilnoj Electronic Artsovoj praksi nazivanja nastavaka imenima originalnih igara. Umjesto toga zapitat ćemo se je li novi Most Wanted zapravo nadogradnja starog koncepta ili se tu pak radi o nekoj drugoj kategoriji.

Evo instantnog odgovora na to: novi Most Wanted s onim starim ima samo dvije direktne poveznice - naziv, koji je rezultat debilne prakse; i jedan element u čitavom MW konceptu, a to je napredovanje kroz SP kampanju. Criterionovo djelo nema nekakvu priču ni likove, a diskutabilno je treba li mu takvo što uopće. Nadalje, nema tu specifičnog vizualnog stila niti se samo ilegalno utrkivanje „slavi“ kao 2005. godine. Ono što je pak prisutno u igri jest pomalo izvrnut model Most Wanted koncepta u kojemu osvajate tuđe automobile, ali se prije svega natječete s online prijateljima u izvođenju što dužih skokova i što bržem prolaženju kroz kontrolne kamere.

Shema je takva da se u SP kampanji osvaja deset protivničkih automobila, dok se preostalo 31 vozilo pronalazi u otvorenom gradu Fairhavenu. Dakle, ovo je jedan od rijetkih NFS naslova u kojemu nema nekakve vrijednosne valute s kojom nešto kupujemo. Auti se osvajaju pronalaženjem, a kako zapravo i nisu naročito skriveni, nikad to neće biti isti osjećaj kao kad skupljate novac za neko vozilo ponavljajući utrke i više puta ako treba pa onda kupite ono što želite. Broj automobila također je pomalo sporan - ukupno 41 različito vozilo nije velik broj, ali je po mom mišljenju - optimalan. Da je više automobila, ionako ih ne bismo sve vozili u relativno kratkoj SP kampanji. Ovako barem moramo odvoziti barem polovicu njih.

Naime, svako vozilo ima set od pet različitih natjecanja (koja rangiraju od kružnih utrka, sprintova, bježanja od policije, postizanja što veće brzine i sl. - dakle - ništa novo) čijim se izvršavanjem dobivaju ukupni Most Wanted bodovi i nadogradnje za automobile. Ovako to zvuči lijepo, no evo „kvake“: svaki automobil ima iste nadogradnje, a nisu ni sva natjecanja za sve aute različita, pa ima i onih gdje na istoj stazi samo vozite drugačiji automobil. To inače ne smeta, ali problem s ovim Most Wantedom je taj da ste sve od SP kampanje vidjeli već na njezinoj trećini. Nakon toga mijenjaju se samo automobili, a ostalo je rutina. Moglo bi se reći da je to bio slučaj i s prvim MW-om, no ondje je barem bila prisutna nekakva priča, ma koliko umjetna i smiješna tjerala nas je da igramo dalje. Štoviše, nadogradnja automobila ovdje je iznimno siromašna - izbor je gotovo binaran, ako ga uopće i ima, jer na vanjski izgled auta ne možete utjecati - čak niti izabrati boju po volji; možete ga jedino slupati.