2014-11-10 12:13:46 Styx: Master of Shadows Thief, Metal Gear Solid, Splinter Cell, Hitman... čistokrvne stealth igre su danas gotovo pa izumrle, a jedino je Thief od navedenih kultnih serijala u svojem posljednjem nastavku više-manje uspio zadržati svoj originalni identitet. Šuljanje i prikradanje u videoigrama je danas uglavnom tek opcija koja krasi poneku akcijsku avanturu ili FPS, a u zadnjih nekoliko godina uz novog Thiefa pamtim tek Mark of the Ninja kao „pravu“ stealth igru. Iz tog je razloga moj entuzijazam za Styx: Master of Shadows bio pozamašan te sam jedva dočekao prošuljati se malim goblinom kroz glomazni steampunk svijet koji mi je ekipa iz francuskog Cyanide Studiosa obećala.
Styxova goblinovska građa omogućuje igraču relativno agilno manevriranje ispod stolova, kreveta i ostalog komada pokućstva, a voljom developera ovaj goblin skače kao mali zeleni Michael Jordan. Opremljen bodežom, bacajućim noževima, otrovima i sociopatskom naravi, u ovom smo malom stvoru dobili iznenađujuće sposobnog protagonista jedne solidne stealth igre. Ako niste pobornik obične zemaljske opreme, samo Styxove mogućnosti da stvara magične klonove, postane nevidljiv i izoštri svoja osjetila biti će dovoljne da vas zabavljaju satima, a isključivo s njima možete i proći igru. Valja napomenuti kako vrijedi i obrnuto. U stvari, zahvalan dizajn nivoa koji vam omogućuje da svakoj prostoriji, čuvaru, ili skupini neprijatelja pristupite na šaku različitih načina je u biti i najbolja strana Styx: Master of Shadowsa. Igra nije pretjerano ispolirana, kontrole znaju biti nespretne, bugovi se povremeno pojavljuju, a priča je ralativno nezanimljiva. Sve to stoji. No kada u 10 minuta u padu s deset metara zabijete čuvaru bodež u vrat, drugom otvorite pore na čelu s bacajućim bodežom, sljedećoj dvojici otrujete juhu i gledate ih kako polagano odlaze na neko bolje mjesto, a na posljednjeg ispustite ogroman barokni luster nakon čega će nesretnik koji je išao provjeriti odakle dolazi buka biti zaskočen i zadavljen od strane vašeg klona koji se skrivao u obližnjem ormaru, ništa od toga neće biti bitno. Styx je igra koja je jednostavno zabavna za igranje te joj nije bitno na koji je način igrate. Točnije, na koji je diskretan način igrate. Ne želim da dobijete krivi dojam – iako je Cyanide osigurao da igraču nikad ne ponestane kreativnih i krvoločnih načina za eliminaciju čuvara, svima je zajednička jedna stvar - izvode se u tišini, a neprijatelji se u pravilu eliminiraju jedan po jedan ili se u potpunosti zaobilaze. Ustvari, pacifistički pristup misijama u kojima nećete ubijati protivnike igra nagrađuje dodatnim iskustvenim poenima koje možete potrošiti na nove vještine u svojem skrovištu između misija. |
Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac |