Prvi Risen praktički je bio kopija Gothica, zatim je uslijedio obećavajući Risen 2 koji je promijenio okružje, ali ga zabrljao bugovima, a sada je na redu Risen 3 koji je po toj logici sličan svojim prethodnicima i ne unosi naročite novitete u serijal. To je istovremeno dobra i loša stvar. Dobra jer Risen ima neke svoje specifičnosti zbog kojih je jednako privlačan kao i drugi hitovi RPG žanra. A loša jer smo sve te specifičnosti već vidjeli prije pet godina, ili čak i ranije s Gothic serijalom. Opravdanje za tu reciklažu kod Risena se zove oslanjanje na tradiciju. To znači da se igra ponosi elementima koji su svojstveni serijalu, u prvom redu velikim mapama, zanimljivo dizajniranim okolišem i slobodom istraživanja. Kako je sve navedeno dobro realizirano, Risen 3 je zapravo vrlo zabavna i zarazna igra, pod uvjetom da ignorirate neke njegove bedastoće koje isto tako pripadaju tradiciji iliti svojstvenim elementima.

Priča u igri nije budalaština u punom smislu riječi jer ima neku logiku iza sebe. Vaš lik izgubi dušu, ali ne umre nego ju nastoji vratiti, a jedini način da to napravi je da pomogne svijetu koji je pod invazijom demona i pritom rastrgan među tri frakcije. To mu je zadatak, ali vi imate slobodu da u nekim questovima budete malo zločesti i ubrzate svoj proces postajanja demonom. Doduše, to utječe tek na to koje ćete suborce moći povesti sa sobom jer ako ste zločesti jedni će otići od vas, a drugi vam pohrliti u susret, i suprotno.