Pravo je zadovoljstvo vidjeti da je Wasteland 2 u tome majstor zanata. Radi se o naslovu koji je ozbiljan kad je to potrebno - ima priču o rendžerima koji se pitaju „hoće li biti ogromni roboti u budućnosti“ - ali i o naslovu koji ima pregršt prostora za zajebanciju, kako sa svojim imaginarnim svijetom tako i s referencama iz stvarnoga života.

Izvan glavnog zapleta nalazi se ironičan post-apokaliptični svijet Arizone i Kalifornije, pun priča za koje ne znate jesu li za smijanje ili za plakanje. Vidite npr. rendžera koji se pretvara da je pas kako bi izbjegao batine, ili pak ljude koji metcima plaćaju osiguranje, a onda tim istim metcima dobiju u glavu ako osiguranju kažu krivu stvar. Sretnete npr. Dantea i njegovu Beatrice koji u ovom izdanju imaju bračnih problema, a vidite i kozu koja oponaša zvukove umiranja.

Wasteland 2 nije igra velikog budžeta pa kad se kaže da to "vidite", doživljaj vam se zapravo najvećim dijelom opisuje tekstom - ili kao monolog iznad lika ili u donjem desnom kutu sučelja. Kamera je izometrijska i premda je možete zumirati, ništa ne možete vidjeti do sitnih detalja pa vam sve pojedinosti riječima opisuje sama igra. Likovi nemaju svoje glasove ili ih imaju samo za uvodnu rečenicu razgovora, što znači da morate biti spremni na dosta čitanja. Ako samo bezveze klikćete po razgovoru možete se lako uvaliti u nevolju kad kažete nešto što sugovorniku ne odgovara.