Jennifer Lawrence budi se iz sna u krevetu nekakve bolnice i otkriva da se nalazi u podzemnom gradu Distrikta 13 -upravo tako, bez uvoda i konteksta, bez one u televizijskim serijama uobičajene montažne sekvence koja otkriva sadržaj prošlih epizoda, počinje treći dio „Igara gladi", očito prepun povjerenja u dobro pamćenje gledatelja.

Vjerojatno s pravom budući da se uglavnom obraća mlađoj publici koja je prva dva nastavka progutala i sigurno se dobro sjeća kraja drugog filma („Igre gladi: Plamen") u kojemu je glavna junakinja Katniss Everdeen (Lawrence) strijelom uništila elektronički štit i time figurativno, ali i stvarno dala zraka tinjajućoj pobuni protiv totalitarnog režima Panema, naddržave kojom vlada cinični i bešćutni predsjednik Snow (Donald Sutherland). „Igre gladi: Šojka rugalica 1.dio" ekranizacija je prvog dijela treće knjige iz trilogije Suzanne Collins kojom se iz ionako uspješne franšize pokušava iscijediti i posljednji dolar.

„Igre gladi: Šojka rugalica 1.dio" ni ne pokušavaju sakriti da je riječ o filmskoj žvaki koja služi tek da spoji vrlo solidan drugi s četvrtim filmom za koji se nadamo da će ipak biti bolji od nedostatne trojke čija je radnja najvećim dijelom smještena u podzemnom skloništu koje podsjeća na kakav SF zatvor, a u njima je glavna faca pravična ali nedovoljno karizmatična predsjednica Alma Coin (Julianne Moore). Njezina desna ruka je politički savjetnik i propagandist Plutarch Heavensbee (Philip Seymour Hoffman), majstor Igara gladi koji je između dva nastavka postao disident. Katniss je zapalila iskru revolucije pa se sada nameće i kao idealan izbor za lice te iste revolucije u seriji propagandnih spotova koji bi trebali podići moral pobunjenicima iz svih distrikta. Međutim, pojavljuje se problem što je Katniss intuitivka, iskrena i spontana cura koja ne zna glumiti pa je jedino rješenje da ju se stavi u autentične situacije u kojima će filmska ekipa zabilježiti njezine reakcije i od toga napraviti viralni video.

Rat televizijskim spotovima predstavlja pravu malu početnicu političkog marketinga za tinejdžere, ponešto banalnu, sračunato socrealitičku i ne onoliko zabavnu kao što je možda mogla biti, no zahvaljujući u prvom redu Jenny Lo ipak dovoljno atraktivnu da drži pažnju veći dio vremena.