Godina 2007.: Svijet je došao u bliski kontakt sa Bioshockom, Call of Duty Modern Warfareom, Crysisom, Assassin's Creedom, Super Mario Galaxyjem i sasvim novom, a opet tako očekivanom igrom zvanom Mass Effect. Naravno da je bila očekivana s obzirom da ju je razvijao nitko drugi nego Bioware, studio poznat po svojim klasicima kao što su Baldur's Gate, Neverwinter Nights, MDK 2 i Star Wars: Knights of the Old Republic. Odmah po izlasku Mass Effect zadobiva naklonost kritike i publike, a Microsoft, njegov tadašnji izdavač, pobjedonosno trlja ruke jer je prodaja Xboxa 360 za dobar postotak skočila. 

Dobra priča, karakterizacija likova, RPG elementi upakirani u TPS i veliki nelinearni svijet bili su ta dobitna kombinacija koju su gameri zavoljeli pa je Bioware ponovno zasukao rukave za izradu nastavka obećavajuće trilogije. Mnogima se nije svidjela nova akcijska orijentacija serijala ali svi su ga i dalje voljeli. I sada, pet godina poslije prve igre, dolazimo do posljednjeg (?) dijela koji bi trebao sve to zapakirati u jednu finu cjelinu koja će zadovoljiti naše profinjene gamerske ukuse. Uspijeva li?

Ruku na srce, ne bih htio biti u koži Commandera Sheparda. Da sam na njegovom mjestu vjerojatno bi proklinjao trenutak kada sam došao na Eden Prime u prvom nastavku. Odmah se tada vidjelo da mu neće biti lako; baš je on morao biti taj koji će vidjeti vizije nestale civilizacije Protheanaca i baš je on bio taj koji je morao zaustaviti pomahnitalog Sarena. U drugom je nastavku uskrsnuo te uz pomoć terorističke pro-ljudske organizacije Cerberus saznao što su zapravo Reaperi, otišao u središte galaksije, vidio kakve gadarije tamo rade te je počistio što je mogao.