U 19. stoljeću bilo ih je svega  nekoliko:  Stanko Vraz,  Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević  napisali nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima  Janka Jurkovića, Vilima Korajca,  Augusta Šenoe i  Josipa Eugena Tomića.  I to je sve.  Zapravo,  sve do pojave Slavka Kolara i ne možemo  govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno  djelo bilo prožeto isključivo kategorijama  humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja  kao posve originalna literarna pojava.Iako se tematika njegovih pripovijedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tokove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglešenim socijalnim akcentom,  Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici. 

Slavko Kolar je za života objavio više od stotinu radova. U Sabranim djelima (izdanje Matice hrvatske iz 1970.) se brojkama navode:

47 pripovijedaka
6 kazališnih djela
4 filmska scenarija
1 televizijski scenarij
12 autobiografskih fragmenata
20 kritika, članaka i prikaza
10 dječjih pripovijedaka
8 agronomskih stručnih radova
30 intervjua, izjava i polemičkih priloga.

Uz to je u njegovoj posmrtnoj ostavštini pronađeno dosta neobjavljenih materijala.

U prvome razdoblju književnoga rada, kada objavljuje "Nasmijane pripovijesti", Kolarov pristup temi anegdotalne je prirode, a humor mu je bezazlen. Nakon zbirki novela" Ili jesmo ili nismo" i "Mi smo za pravicu", sredinom 30-ih godina sasvim je sigurno da se Kolar iz bogate tradicije hrvatske seoske i malograđanske novele izdvaja svojim bolno humorističnim pogledom na društvo u kojem žive njegovi junaci.

Djetinjstvo je proveo u rodnome mjestu gdje mu je otac bio učitelj. Gimnaziju je nastavio u Požegi i Zagrebu, zatim Višu gospodarsku školu u Križevcima. Kao agronom često se selio, a u Božjakovini, kao upravitelj poljoprivrednoga dobra, dočekao je mirovinu. Umro je u Zagrebu 15. rujna 1963.