Iako bi radi čistog obujma sadržaja bilo za očekivati da svaka nova igra u serijalu znatno napreduje, to i nije baš bilo tako do sada, a isti je slučaj i sa šesticom. Kad bolje razmislite prije četiri tisuće godina drevni Egipćani su štovali mačke, a danas mi kao moderni kozmopoliti radimo više-manje istu stvar samo preko interneta i dobro ajde većina nas više nema robove. Dakle i nismo toliko napredovali da bismo zaslužili neke velike promjene, a kad god je Civilization pokušao predvidjeti budućnost i naš napredak kao sa Beyond Earth eksperimentom, to im i nije baš najbolje prošlo.

Civilization 6 se zato kreće unaprijed sitnim, ali sigurnim koracima i analitički pristupa evoluciji serijala. Sabire sve elemente prijašnjih igara i onda važe njihove prednosti i mane kako bi potonje očito uklonio i sastavio jednu koherentnu cjelinu. Ono što ja ne mogu prestati isticati je povezanost raznih sustava i mehanika koje su u prijašnjim igrama bile razdvojene kao posebne osnove gameplaya. To je po meni ono što čini šesticu najdetaljnijom, ali ujedno dobrom igrom za početnike koji na dobro usustavljen način mogu naučiti sve potrebne mehanike – najkompleksnija je sadržajno, ali najlakše predstavljena.