Ne smijemo više naslijepo prihvaćati internet i digitalne tehnologije. One nude izuzetnu priliku pristupa novim informacijama, no njihova socijalna i kulturalna cijena je previsoka: transformiraju naš način čitanja, analiziranja stvari, mehanizme učenja. Prelazeći s papirnate stranice na ekran gubimo sposobnost koncentracije, razvijamo površniji način razmišljanja, postajemo tzv. »ljudi palačinke«, kako kaže komediograf Richard Foreman: – Široki i tanki kao palačinka jer, skačući neprestano s jedne informacije na drugu zahvaljujući linkovima, stižemo kamo god želimo, no istovremeno gubimo dubinu, odnosno temeljitost jer nemamo više vremena za razmišljanje odnosno kontemplaciju. Zaustaviti se radi razvijanja duboke analize postaje nam nešto neprirodno – upozorava američki pisac i znanstvenik Nicholas Carr.

Nicholas Carr je bez sumnje crna ovca među ljubiteljima mreže i industrije digitalnih tehnologija. Prije dvije godine jedan njegov članak, objavljen u časopisu The Atlantic, provokativnog naslova »Čini li nas Google glupima?«, bio je prvi kamen bačen na bazu internetske kulture. Nicholas Carr, koji je radio kao savjetnik za tvrtke i dugo je vodio časopis Harvard Business Review, ubrzo je među internetskim korisnicima okarakteriziran kao neprijatelj nove tehonologije.

Jaron Lanier, genij umjetne inteligencije koji je u nedavno objavljenoj knjizi-manifestu upozorio na »internetski kolektivizam« koji ubija individualnu kreativnost, na mreži je nazvan izdajnikom. Bit će teže na isti način tretirati novu knjigu Nicholasa Carra »Površnost: Što internet čini našim mozgovima«, koja već izaziva polemike iako još nije u prodaji u SAD-u.

»U časopisu Atlantic objavljen je moj članak napisan na osnovi mog osobnog iskustva, bilo je to razmišljanje o tome kako je digitalna kultura promijenila moje ponašanje. U zadnje dvije godine prisilio sam se promotriti nešto više od osobnog ponašanja, analizirajući znanstvene i društvene dokaze o tome kako je internet – kao i prethodne revolucije poput one koju je donijela abeceda – promijenio intelektualnu povijest čovječanstva. Razmotrio sam kako nove tehnologije utječu na strukturu našeg mozga čak i na staničnoj razini«, tvrdi Carr.

»Škola bi trebala poučiti kako mudro koristiti nove tehnologije. Zapravo se nastavnici, pa čak i knjižničari, navikavaju na ideju da sve informacije i nastavni materijali mogu biti distribuirani studentima u digitalnoj formi. S ekonomskog gledišta to zaista ima smisla: jeftinije je. No ograničiti se na ispunjavanje učionica elektroničkim sustavima je kratkovidno ponašanje. Sredstvo informiranja je bitno, i to vrlo bitno. Bez knjiga, ne samo da je teško koncentrirati se, već smo prisiljeni da na internetu tražimo znanja koja smo ranije naučili i pohranili u naše duboko pamćenje. Gubljenje dugotrajnog pamćenja je najveći rizik: to je tema kojoj sam posvetio cijelo poglavlje«, objašnjava Carr.

Osnivač internetske enciklopedije Wikipedije, Larry Sanger, priznaje da postoje rizici površnosti pri korištenju interneta, no optužuje Nicholasa Carra da je previše pesimističan, da nema povjerenja u sposobnost čovjeka da razumno koristi nove mogućnosti koje nude moderne tehnologije koje ipak predstavljaju velik napredak za čovječanstvo. Sloboda zahtijeva odgovornost, sposobnost rješavanja problema i u digitalnom svijetu, tvrdi Sanger.

»Zagovornici slobode kupnje i nošenja oružja misle na isti način: oružje ne ubija ljude, ljudi su ti koji ubijaju druge ljude. Ne želim polemizirati i volio bih da je Larry Sanger u pravu. Nažalost, iskustvo nam govori da je njegova vizija pomalo naivna: kada se jedna nova tehnologija počne masovno koristiti, nužno mijenja naše navike, način na koji radimo, način na koji se družimo i odgajamo svoju djecu. I to se događa na način koji uvelike izmiče našoj kontroli. To se dogodilo u povijesti s abecedom i pojavom tiska. Događa se i danas s internetom. Ljudi ne koriste mogućnosti kontrole, možda zato što im zabava koju nalaze na mreži donosi dio zanimljivih informacija«, objašnjava Carr.

Preuzeto sa stranice: www.novilist.hr