U dogovoru s Kassandrom moramo putovati svjetovima i sakupljati žele balone, kako bi pri povratku u Bikini Dolinu ona mogla napraviti novi kostim koji nas vodi u drugi svijet. Tako je barem na papiru. U praksi sam se ubio sakupljajući taj žele u prvom svijetu, da bi kasnije shvatio kako nema nikakvog određenog broja koji joj trebam donijeti, već mi se čini da to uopće nije bitno. Bitno je da završite avanturu u jednom svijetu i onda idete u drugi.Sami svjetovi nisu nešto originalni, ali su maštovito napravljeni, s pečatom SpužvaBob crtića. Više mi se sviđa što u svakom svijetu naučiš novu mehaniku koja je potrebna u daljnjem prelasku igre i to daje nekakvu svježinu u odnosu na prošli dio. Ne toliko same mehanike o kojima ću malo kasnije, već taj element zbog kojega svjetovi imaju šansu izgledati drugačije, a ne sve na isti kalup.

Kad već spomenuh mehanike, ovdje je za razliku od prošlog dijela jedini igrivi lik SpužvaBob. Vjerojatno su zbog toga developeri morali napraviti malo drugačiju priču s mehanikama, jer bi u protivnom bilo dosadno i repetitivno.

Već sam natuknuo kako svaki svijet nosi svoju mehaniku s potpisom, pa tako možemo izvoditi karate udarce, bacati balone, jahati morske konjice i još svašta nešto da ne otkrivam sve. Međutim, baš dobar primjer je ova karate vještina – može služiti za udaranje neprijatelja, a služi i za platformiranje. To je po mom mišljenju primjer dobre mehanike, ali na žalost, nisu sve takve.Neprijatelji prate priču s mehanikama pa ćete u svakom svijetu pronaći jednog ili više novih koji se pojavljuju i kasnije. Od riba bildera, kocki koje skaču do velikog crva; svaki protivnik predstavlja potencijalnu prijetnju, ali nije kompliciran za riješiti. Boss bitke s druge strane su možda i najveće pozitivno iznenađenje u cijeloj igri – imaju tu notu crtića, ali svaka bitka je drugačija i mogu reći da ću dugo pamtiti dizajn jedne ili dvije boss bitke. Baš onako dječje, a opet malo izazovno i raznoliko. Doduše, prva boss bitka uopće nije boss bitka, pa ako namjeravate zaigrati igru, čisto da vas to ne obeshrabri. Ostale su dobre.

Samo trajanje igre je od pet do sedam sati za glavnu priču, ovisno koliko vremena ćete provesti tražeći put. Većinom je igra po tom pitanju prijateljski nastrojena, nekada i previše, kao da vas vodi za ruku gdje trebate ići, ali bilo je dijelova gdje mi nije bilo baš jasno kuda sada pa sam malo lutao. Srećom, možete ugasiti markere za misije pa vam iskustvo postane nešto teže.