Na uspješnost u športu utječe mnogo faktora,kao npr. talenat i rad ( trening ). Da bi športaši postizali i ostvarili visoke i iznadprosječne rezultate, osim što moraju biti talentirani za određeni šport, moraju ustrajno i naporno raditi ( trenirati ).

Pravilan izbor športa je važan i težak jer ne postoje sigurni pokazatelji na temelju kojih se može prepoznati talentiranost djeteta za određeni šport. U praksi se pokazalo da postoji nekoliko načina na koji dijete može izabrati jedan od športova:
 - samostalno ( zato što su ga izabrali i njegovi prijatelji ili gledajući televiziju, čitajući novine ),
 - roditelj djetetu izabere šport ( zato što se roditelju sviđa taj šport ili se nekada i sam bavio tim športom ),
 - zajednički ( prema mogućnostima djeteta ),
 - da zadovolje kriterije odabira provjerom sposobnosti ( neki športski klubovi vrše prijem po osnovnim školama ).

 Za pravilan izbor športa važno je testiranje djeteta na kojemu dijete pokazuje svoje motoričke sposobnosti važne za taj šport. Kao psihološki čimbenici značajni su anksioznost ( sklonost da se reagira strahom, tjeskobom ) – takva djeca nisu ni za borilačke športove ni za športove koji zahtjevaju “ čvrst kontakt “ i “ grubosti “, te su podložni velikim tremama i emocionalno su osjetljiviji ; neki od športova kojima se mogu baviti su tenis, stolni tenis, atletika, plivanje, odbojka, košarka i sl. ), te agresivnost ( sklonost povećanoj napetosti tj. prevladavanje mobilizacije energije – takvoj djeci odgovaraju športovi u kojima se traži “ čvrst kontakt “ i bolje podnose opterećenja). Od morfoloških čimbenika važna je visina ( koja je nasljedna prema visini roditelja) za određeni šport kao npr. za košarku, odbojku i sl. športove, za razliku od drugih morfoloških osobina što su manje pod utjecajem naslijeđa ( težina, mišićna masa i potožno masno tkivo ).

  Pri izboru športa, dakako, najvažnije su motoričke sposobnosti kao što su koordinacija, preciznost, ravnoteža, brzina i fleksibilnost – gibljivost , a snaga i izdržljivost su manje značajne pri izboru nekakve športske aktivnosti jer se na njih može jako utjecati tijekom trenažnog procesa. U nekim športskim granama, rezultati više ovise o dobroj tehnici ( motoričke sposobnosti ), a u drugim o funkcionalnoj sposobnosti ( izdržljivosti ) ili o morfološkim osobinama ( visina, težina i dr. ).

  Da bi se dijete uključilo u neku športsku granu potrebno je nešto znati o osnovnim motoričkim sposobnostima.
 Koordinacija je sposobnost izvođenja kompleksnih pokreta ( usklađivanje pokreta u vremenu i prostoru ) i važna je za sve športske grane. Na nju se može utjecati vježbom u ranijoj životnoj dobi.
  Koordinacija je usko povezana sa preciznošću, a to je sposobnost točnog izvođenja nekih motoričkih zadataka i može se popraviti vježbanjem te je treba od malena razvijati.
 Brzina je sposobnost izvođenja brzih ( s velikom frekvencijom ) pokreta uz konstantno opterećenje u najkraćem vremenu na koji ne smije utjecati umor. To je uglavnom urođena sposobnost te je potrebno na nju utjecati od rane mladosti, a svoj maksimum dostiže između 20. i 22. godine života. Između brzine i snage postoji proporcionalan odnos,a to znači da su snažniji ljudi brži. Snaga povezana sa brzinom naziva se eksplozivna snaga koja je osobito važana u mnogim športovima ( npr. kod sprintera u altletici ).
 Flesibilnost ( gibljivost ) je sposobnost bolje pokretljivosti zglobova i kralježnice i treba je od malena razvijati i održavati. Neka su djeca po prirodi fleksibilna,a lošim pristupom u razvoju snage fleksibilnost se može smanjiti.
 Ravnoteža je odnos dviju ili više sila koje se, djelujući na neko tijelo, međusobno poništavaju pa ne uzrokuju nikakve promjene stanja, odnosno to je sposobnost organizma da uspostavi i zadrži ravnotežni položaj tijela. Statička ravnoteža ( definirana je zadacima u kojima treba statičkim naprezanjem savladati vanjske sile zadržavajući zadani položaj ) i dinamička ravnoteža ( definirana je zadacima u kojima se u tijeku kretanja savladavaju sile što remete održavanje ravnotežnog položaja ).
 Snaga je sposobnost savladavanja otpora, koji tijekom duljeg trenažnog procesa postupno postaje sve veći pa su i zahtjevi za razvojem snage sve veći. Kog mlađih športaša ( od 7. do 12. godine ) ne smije se zatijevati snaga nego je već treba postupno razvijati prikladni treningom.
 Izdržljivost je sposobnost dugotrajnog odgađanja umora bez smanjenja aktivnosti i ovisi o funkcionalnim sposobnostima organizma ( srčano- žilnog, dišnog, energijskog i somatsko-vegetativnog sustava ).

SAVJETE DAJE:
NIKOLINA SKENDER, PROF. TJELESNO ZDRAVSTVENE KULTURE

Preuzeto sa stranice: www.dijete.net