Otprilike 535. god. pr. Kr. Pitagora je otputovao u Egipat. Tamo je sudjelovao u mnogim filozofskim raspravama sa svećenicima i učenjacima. Nakon ritualne svečanosti, i sam Pitagora je postao hramski svećenik u Diospolisu. Ideje koje će kasnije propovijedati na svojoj školi u Italiji zasigurno imaju korijene u egipatskim hramovima: na primjer, tajnovitost egipatskog svećenstva, njihovo odbijanje jedenja boba, odbijanje oblačenja odjeće koja se dobiva od kože životinja, njihov zavjet čistoće itd...sve je to utjecalo kasnije na rituale, strogost i tajnovitost Pitagorejske škole.

Nakon 10 godina boravka u Egiptu, Perzijsko Carstvo je napalo i okupiralo Egipat. Kao i mnogi njegovi suvremenici, Pitagora je odveden kao ratni zarobljenik u Babilon. Tamo je mnogo naučio o njihovoj religiji, znanosti i kulturi. Nakon 5 godina zarobljeništva, 520. god. pr. Kr. vraća se na Samos. U biografijama nigdje ne stoji kako se to Pitagora oslobodio zarobljeništva u Babilonu. Na Samosu osniva školu, pod nazivom "polukrug", koja je i stoljećima kasnije mještanima otoka služila kao okupljalište mislioca. Međutim, zbog metoda, strogosti i načina mišljenja koje su bile vrlo slične onima koje je naučio u Egiptu, stanovnici sa Samosa, naučeni na drugačiji način mišljenja, nisu bili zadovoljni Pitagorinim poučavanjem. Zato je otplovio u južnu Italiju, u grad Krotonu (današnja Crotona, na peti talijanske "čizme") gdje je stekao mnoge sljedbenike. Ustanovio je matematičku školu u kojoj su učenici obdržavali stroga pravila družbe. Školu danas nazivamo Pitagorejskom školom, a njegove sljedbenike Pitagorejcima. Društvo se sastojalo od dva kruga: unutrašnji krug činili su učitelji i matematičari, a vanjski učenici. Članovi unutranjeg kruga, među kojima je bio i sam Pitagora, nisu imali privatnog vlasništva, morali su biti vegetarijanci i živjeti u zajednici. Članovi vanjskog kruga nisu morali biti vegetarijanci, mogli su imati privatno vlasništvo i stanovali su u vlastitim kućama. I muškarci i žene su mogli postati članovi Društva, nekoliko sljedbenica Pitagorejki kasnije su postale poznati filozofi. 

PITAGORIN POUČAK:

Pitagorin poučak jedan je od osnovnih teorema geometrije koji glasi:

Kvadrat nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednak je zbroju kvadrata nad dvije katete. ,

Formula:

Odnosno, duljina hipotenuze c uz poznavanje duljina kateta iznosi:















































Nakon 10 godina boravka u Egiptu, Perzijsko Carstvo je napalo i okupiralo Egipat. Kao i mnogi njegovi suvremenici, Pitagora je odveden kao ratni zarobljenik u Babilon. Tamo je mnogo naučio o njihovoj religiji, znanosti i kulturi. Nakon 5 godina zarobljeništva, 520. god. pr. Kr. vraća se na Samos. U biografijama nigdje ne stoji kako se to Pitagora oslobodio zarobljeništva u Babilonu. Na Samosu osniva školu, pod nazivom "polukrug", koja je i stoljećima kasnije mještanima otoka služila kao okupljalište mislioca. Međutim, zbog metoda, strogosti i načina mišljenja koje su bile vrlo slične onima koje je naučio u Egiptu, stanovnici sa Samosa, naučeni na drugačiji način mišljenja, nisu bili zadovoljni Pitagorinim poučavanjem. Zato je otplovio u južnu Italiju, u grad Krotonu (današnja Crotona, na peti talijanske "čizme") gdje je stekao mnoge sljedbenike. Ustanovio je matematičku školu u kojoj su učenici obdržavali stroga pravila družbe. Školu danas nazivamo Pitagorejskom školom, a njegove sljedbenike Pitagorejcima. Društvo se sastojalo od dva kruga: unutrašnji krug činili su učitelji i matematičari, a vanjski učenici. Članovi unutranjeg kruga, među kojima je bio i sam Pitagora, nisu imali privatnog vlasništva, morali su biti vegetarijanci i živjeti u zajednici. Članovi vanjskog kruga nisu morali biti vegetarijanci, mogli su imati privatno vlasništvo i stanovali su u vlastitim kućama. I muškarci i žene su mogli postati članovi Društva, nekoliko sljedbenica Pitagorejki kasnije su postale poznati filozofi.