Ima brke, djed nije.

Miljeko pije, djete nije…..

U brlogu, svome logu,

Cijelu zimu spavat mogu.

U proljeće kad se budim,

Za pčelama odmah žudim….

Cijelu zimu rado spavam,

Pa se dana pribojavam,

Zato letim svake noći,

Premda slabe imam oči……..

Živi u nekoj priči

I na staru ženu sliči,

Ona često djecu plaši

Dok na svojoj metli jaši…….

Ja stanujem pored panja,

Baš u šumi ispod granja.

Šeširom se dičim svojim,

Dok na jednoj nozi stojim……..

Travu pase,

nije prase.

Ima roge, nema noge.

I bez nogu poljem šeće,

a bez kuće nikud neće……..

Nitko od njih nema kose,

Pa kod kuće kapu nose.

Kad se jesen njima javi,

U svijet odu – gologlavi……...

Po krošnjama šećem

i veselo skakućem.

Volim šumski mir.

Da zimi ne prosim

u kućicu nosim

lješnjake i žir…….

Ja  sam djeco šumska kuma,

hitrih nogu, bistra uma.

Kabanica moja riđa,

svakome se lovcu sviđa……..

Nit je riba,

nit je ptica.

Mrkva mu je poslastica.

Ima krzna meko

a zovu ga……

Šumom ide, šumom šetka,

jedna jako čudna četka.

Al to prava četka nije

nje se boje čak i zmije.

Ore kao orač,

Crn je kao kovač,

a nije ni orač,

a nije ni kovač.

Ja sam drvo

“šumska princeza”

Bijela sam i lijepa

i zovem se……..

Velike su njene oči,

U lov kreće svake noći.

A ujutro poslije lova,

Na spavanje ide…….

ma brke, djed nije.

Miljeko pije, djete nije…..