Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Hren je grmasta biljka do 1,2 m visoka. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Prapostojbina hrena je istočna i južna Europa (ime je slavenskog porijekla), gdje se danas može naći u divljoj formi. Odatle se raširio po Europi. Japanski hren, vasabi, je po aromi sličan europskom, ali se zelenom bojom razlikuje od njega. Prvobitno je hren služio kao ljekovita biljka. U srednjem vijeku koristili su ga protiv trovanja, bolova u uhu, groznice itd. Danas se koristi da bi se poboljšala otpornost organizma i u zaštiti od prehlade. Pospješuje isto tako krvotok, olakšava iskašljavanje, liječi od gripe i infekcije mokraćovoda. Kod vanjske upotrebe primjenjuje se kao oblog kod reume, zglobobolje, uboda insekata, išijasa... Kod glavobolje treba udisati miris naribanog hrena. Pomaže kod teškoća probave. Sadrži antibakterijske i antikarcinogene tvari, kojih ima i bijeli luk (allicin, sinigrin).