Glavna priča činit će vam se u neku ruku poznato iz prijašnjih igara. Ponavlja se motiv traganja za obitelji i uglavnom ima značaja i dubine koja vas može uvući. No nije to razlog zašto volimo Fallout, a u četvorci je to naglašenije nego ikada. Glavna je priča samo nit u zamračenom klupku ostalih likova, njihovih sudbina i patnji. I kako odmatate to klupko, kako marljivo istražujete lokacije svijeta, razgovarate s ljudima i donosite odluke tako sami krojite svoju punu priču, daleko veću i usudio bih se reći važniju od one koja vas izvlači iz tutorijala u otvoreni svijet.

Prepreka koju neće moći pregaziti je činjenica da iako je najdorađeniji, najdetaljniji i najsadržajniji Fallout naslov do sada, Fallout 4 je ujedno i najmanje Fallout naslov do sada. Iskače iz serijala, izgleda i kao onaj zalizak kose na vrhu tjemena kada se dignete ujutro. Oni koje privlače otvorene igre s RPG elementima, napucavanjem i sadržajem koji će ih držati dugo vremena ne mogu promašiti sa ovim naslovom, jer je izvanredan u tom pogledu. Prava je šteta baš stoga što postoji šansa da pravi fanovi, oni koji ga najviše i zaslužuju, jednostavno neće moći u potpunosti uživati u njemu.