2016-04-14 13:10:26

Hitman

Ako postoji pakao i neka igra čijim bi se igranjem tamo moglo otići, Hitman bi bio najizgledniji kandidat za to. Istina da jedan GTA daje slobodu da se našikate i radite haos, ali u Hitmanu vas od slobode razriješenih ruku ne bi spasila nijedna ispovijed. Primjerice, krajnje je pokvareno zatući konobara, uzeti mu odoru i spremiti ga u hladnjaču, pa onda smiksati koktel sa otrovom za štakore i svoju metu utopiti u WC školjki dok povraća taj isti otrov. Krajnje pokvareno, ali i zabavno, kao što nam pokazuje prva epizoda novog Hitmana.

Zapravo, više podsjeća nego što to pokazuje kao novu stvar. Ovaj Hitman nema mnogo noviteta u svojoj formuli gameplaya, ali zato i jest ovako dobar. Nakon pomalo razočaravajućeg Absolutiona ovim nastavkom vraćamo se na ono što je Hitmana i proslavilo, a to je sloboda pristupa. Maknuta je tako ona iritantna mehanika da vas neprijatelji mogu prepoznati dok ste prerušeni pa se sada okolišem krećete mnogo slobodnije. Odnosno, ta je mehanika zamijenjena time da vas samo neki neprijatelji mogu raskrinkati ako ste im dovoljno blizu, a takvi su vam označeni bijelom točkicom iznad glave. Savršen je to balans uz koji nikad niste potpuno sigurni, ali ste slobodni vrebati mete po svojoj volji. Igralište za to stvarno je ogromno. Zvijezda početne epizode je Showstopper misija u Parizu gdje posjećujete veliku vilu i modnu pistu; ali osim te lokacije tu su i dvije manje trening misije na brodu i aerodromu. Da biste istražili svaki kutak tih mapa treba vam najmanje tri sata, što je solidna trajnost. No, vjerojatnost je da ćete se uz Hitmana zadržati i duže od toga. Igra, naime, ima dobro razrađen sustav izazova koje ne možete sve odraditi pri jednom prelasku misije. Primjerice, izaziva vas se da ostanete neprimijećeni, da se ne prerušite ili da metu eliminirate na specifičan način.


Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac