Čežnje i bolestan mladić

Noć miriše sijenom. I zvijezdama sa svoda.
Prođi preko prijelaza dok mjesec ne prohoda,
pa poslušaj, molim te,kada sumrak dolazi:
tko to uvijek oko moje kuće prolazi!

Čuo sam ga noćas! Baš su negdje žita
spremala se krišom da do jutra dozore,
a ja nisam mogo uzdržati više,
a ja nisam mogo da ne otprem prozore;
i da žita do zore.

Ujutro je pijesak gorio na drumu,
preko njeg je prošlo sedam rujnih makova;
ptice su me zvale da idem u šumu,
a ja nisam mogo:
sudbina je takova.

Putniče sa ceste, mila djevojko,
prođi preko prijelaza ja sam bolestan,
a pogledaj, molim te, kada sumrak dolazi,
tko to uvijek oko moje kuće prolazi.

Đuro Sudeta

Ovo je samo jedna pjesma Đure Sudete. Sudeta je ostavio veliki trag u poeziji zajedno sa svime što je napisao. U njegovim pjesmama se opisuje sve. Reljef, osobine likova u njegovim pripovijetkama…

Pjesnik je sutonskih ugođaja, kiše, tjeskobe, bolesti i umiranja, ali je željan sunca, vedrine, proljeća i harmonije, a suočen s realnošću bolesničke postelje. Nije imao posebnih uzora, nije bio predstavnikom nijedne pjesničke škole, niti je slijedio neki od književnih pravaca, ali je ipak pisao predivne pjesme i pripovijetke. Sudetu su čitali za vrijeme njegovog kratkog života, Sudetu su čitali i nakon njegove smrti, ali njegova književnost nikako nije uspjela doći u širi književni krug, ono mjesto koje sigurno zaslužuje. Sudeta je nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegovog kratkog života ostavio trag u hrvatskoj književnosti. I to nitko ne može promijeniti. Sudeta je lirik pun neposrednosti. O smrti je napisao nekoliko antologijskih pjesama kao što su Misao na smrt i Kad umrem. Sudeta je jedna od najzanimljivijih književnih pojava u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova.

Njegov opis, iako nevelik i odmaknut od stvarnosti, ima posebnu vrijednost. Sudeta se iskazao kao vješt pripovjedač, sklon neobičnim obratima, poetskim slikama i miješanju različitih pripovjednih diskursa.