Prohujalo je više od stoljeća i pol… Toliko sam stara. Prvi prvašići posjetili su me davne 1850. godine. Zamislite samo koliko je generacija i koliko „dječurlije“ prošlo mojim odajama. Naravno, da me nisu obnavljali, a kasnije postavili na nove i čvrste temelje, izdahnula bih i nestala. Mijenjali su mi i ime, tako da sam bila Narodna škola, Gemeinde-Schule, Pučka škola pa Osnovna škola. Od 1971. ime mi je Osnovna škola Slavka Kolara i danas sam prava ljepotica. Stalno na meni nešto rade, popravljaju me i uljepšavaju. Trude se da im budem što ljepša. A, tijekom mojega života posjećivala su me i mnoga velika gospoda kao što je ban Khuen Hederwary, preuzvišeni nadbiskup Alojzije Stepinac pa mnogi savjetnici i inspektori, župani i ministri, književnici i glumci. Imala sam nekada i puno unučadi – područnih škola, no danas imam samo dvije unuke – područne škole u Ladislavu i Palešniku, a svi moji učenici raspoređeni su u samo 10 razrednih odjela. Jedno sam vrijeme bila jako tužna jer se broj dječice smanjio, no sada se opet povećava. Kažu da čovjek treba biti zadovoljan i s onim što ima i ja sam sretna što u mojim učionicama ima (iako ne puno) veoma pametne djece koja moje ime prenose diljem Lijepe Naše. Žarko želim da i vi upoznate i doznate što sve rade i stvaraju moji učenici koji su uz redovnu nastavu, prema svojim željama, uključeni i u mnogobrojne izvannastavne aktivnosti.
Vaša škola