Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

“Vise” ili se obrazuju?

Istraživački tim činilo je 28 istraživača s južnokalifornijskog i Berkeley sveučilišta, koji su unatrag tri godine intervjuirali preko 800 mladih osoba i njihove roditelje. Provedeno jeviše od 5000 sati na promatranju vremena provedenog na stranicama kao MySpace, Facebook, YouTube i drugim internetskim zajednicama te su rađene dnevne studije u dokumentaciji na koji način i do kojih granica mladi ljudi agiraju sa digitalnim medijima.
Djeca na Internet dolaze iz dva glavna razloga: prijateljstvo ili vlastiti interesi. S postojećim prijateljima se druže i “vise na netu” ili imaju pristup informacijama i zajednicama koje nisu prisutne u njihovom stvarnom okruženju.

Shvaćaju drukčije nego odrasli

1. Postoji razlika u tome kako odrasli i djeca vrednuju online aktivnosti:
Odrasli ne znaju što djeca rade na Internetu i često te aktivnosti vide kao nešto neproduktivno i riskantno.
Djeca razumiju vrijednosti online aktivnosti i veoma su motivirana da u njima sudjeluju.

2. Djeca jednostavno navigiraju kroz kompleksne online “svjetove”:
- Služeći se Internetom djeca uče razne vještine koje su im potrebne da se u potpunosti snađu i sudjeluju u današnjem digitaliziranom svijetu.
- Online prostori su dinamični, neprestano se mijenjaju i uvijek su dostupni.

3. Djeca su motivirana da uče online:
Internet omogućuje nove otvorene i javne prostore koji pružaju interakciju i povratnu informaciju u istom trenu.
Djeca se međusobno poštuju na Internetu i motiviranija su učiti jedna od drugih negoli od odraslih.

4. Većina djece ne koristi sav potencijal mogućnosti učenja koje im pruža Internet:
Većina koristi Internet radi druženja, ali postoje i druge mogućnosti učenja
Djeca se mogu povezati s ljudima na udaljenim lokacijama i različite dobi, a istih interesa, i tako imaju mogućnost istražiti interese koji nisu popularni ili vrednovani unutar njihove grupe vršnjaka

Online mediji otvaraju djeci nemjerljive mogućnosti učenja i dovode do drugačijeg definiranja obrazovanja u 21. stoljeću. Mladi ljudi tako vrlo često i puno motiviranije uče od svojih vršnjaka, a do sada jedini autoriteti i stručnjaci, kao škola i obitelj, se preispituju. Djeca na Internetu uče na način da traže informacije koje ih zanimaju, da se povežu s drugom djecom u raznim grupama te im oni pomognu u traženju istih. To je potpuno drugačije od načina na koji se od njih zahtjeva da uče u većini škola, gdje je učitelj stručna osoba koja prenosi činjenice koje se po fiksnom programu moraju svladati.

Izvor: www.sretnodijete.net