Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Uloge: tata, mama i dijete

Mjesto: dnevna soba ili kuhinja – možda čak i vaša

Radnja: dijete na licu svoje mame vidi tugu i pita: 
Što ti je mama? Izgledaš mi tužna. Mama, s očitom napetošću u glasu kaže: Ma ne, nije mi ništa!Sve je u redu! i usput pogledava muža. On na to sikne na dijete:
Zašto uzrujavaš mamu?! Dijete najprije u čudu, ništa ne shvačajući, pogleda oca, pa majku, a onda – udari u plač! Majka vrisne na oca: Vidiš što si sad učinio!!

Podloga radnje: dijete je dobro uočilo da se s majkom nešto događa i želi to provjeriti. Majka od njega – pravi budalu. Očito laže. Čini to ili zato što želi dijete ''zaštititi''
- ma što to značilo ili pak ni sama ne zna kako da izađe na kraj sa svojom tugom. Da je rekla: Da, sada sam tužna ali to će me proći; hvala što si to primijetio, dijete bi dobilo potvrdu svojeg točnog opažanja, ali i pouku da tuga dolazi i – odlazi. Otac, u nastavku, želeći ''zaštititi'' majku – ma što to značilo, ili možda da umanji svoj mogući doprinos toj tuzi, dodatno zbunjuje dijete. Ako mama nije tužna, zašto bi ju to pitanje trebalo uzrujati? Ako jest tužna, zašto se to ne bi smjelo pitati i zašto mama zapravo laže? I kao šlag na kraju, mama se još izviče na tatu!