Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

  Moj zavičaj

Moj zavičaj zove se Moslavina. Na samom kraju ili početku, moje je mjesto – Hercegovac. Smješteno je na granici  između  dva zavičaja: Moslavine i Slavonije. I da se ne zaboravimo, rodno je mjesto Čipi – čipsa !

Hmm… Smiješno je što kuća moje bake u Moslavini, a vrt nekoliko metara niže u Slavoniji ! I smiješno je to  što je moja baka posadila na početku vrta nekoliko  redova mrkve  koje su u Moslavini (da joj bude bliže kad kuha juhu ) ,a krumpire  pri dnu vrta – već u Slavoniji. Kada se zaželimo pirea, onda ona pošalje djeda da malo prošeće!Ha!

Moj zavičaj je predivan u svakom godišnjem dobu! U proljeće ga krase leptiri, cvijeće i zelena trava. Miris bazge i procvalih voćnjaci.

Po ljeti travke topli vjetar poput fena posuši, a klasje oboji zlato koje treperi! U jesen ga krase crvena jabuka,smeđi orasi i žuta kruška. Najfinija sa stabla iz mog dvorišta! A zimi… kao sa goblena, kristalno bijela bajka!

Kad god idem na putovanje kroz prozor auta promatram okoliš kroz koji putujem predivan u svakom kutu moje zemlje, ali primjećujem da je moj zavičaj nešto posebno, meni najljepši! Ima  tu nešto što me posebno privlači. Ali ne znam što?! Možda su to bakine mrkve u Moslavini, a krumpiri u Slavoniji??? Ili je to miris čipsa u zraku pred kišu koji te odmah ogladni???
To je moj zavičaj, meni najdraži,njega takvog nitko nema!!!!!




                                                                                                            Eva Kamber Bartolović
                                                                                                                      4.razred
                                                                                                             OŠ Slavka Kolara Hercegovac

Ljepote mojega zavičaja

              Moj kraj-moj zavičaj nalazi se u lijepoj Moslavini.  Maleno  mjesto moga sela zove se Velika Trnava. Meni je jako drago, jer sam tu rođena i u Velikoj Trnavi provodim svoje najljepše djetinjstvo.

              Idem u Osnovnu školu Slavka Kolara Hercegovac. Učenica sam četvrtog razreda. Volim svoju školu i svoj zavičaj. Zavičaj u koej živim je najljepši na svijetu. Moslavački kraj uzgaja vinovu lozu, ima prekrasne šume, polja i livade, na kojima raste najljepše cvijeće. Tu se ljudi bave stočarstvom, voćarstvom, vrtlarstvom, šumarstvom i ribarstvom. Veliki ribnjaci koji su u Marinom Selu i Garešnici izgledaju kao malo more. Okružuju ih hrastove šume i livade.

                Nekoć davno imali samo i željeznčku prugu. Vlakom su učenici išli u školu u Garešnicu ili Bjelovar. Sada je ostala samo zgrada željezničke stanice u Hercegovcu, kao znak da je tu nekad prolazio vlak. U Velikom Grđevcu nalazi se vlak iz filma „ Vlak u snijegu“ i mlin iz filma „ Družba Pere Kvržice“. Sada ih je lijepo vidjeti i prijetiti se kako je nakad bilo lijepo. Stari Grad u Podgariću nalazi se na vrhu Moslavačke Gore. Okružuju ga brežuljkaste šume pune debelih bukvi, graba i kestena. Tu sam s tatom i mamom sakupljala najslađe kestene.
 
To Vam je opis moga najljepšega zavičaja na svijetu. Ima još puno - puno toga, što nisam mogla opisati. Zato pozivam svu djecu i sve ljude ovog svijeta u svoj lijepi kraj, da vide moj najljepši zavičaj

                                                                                                                      Dea Cindrić 4.r