preskoči na sadržaj

Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Igre

CALL OF DUTY: MODERN WARFARE III

Autor: Filip Ščuković, 11. 1. 2024.

Još jedna godina i opet isto godišnje doba u kojem ponovno igramo Call of Duty. Ovog puta 20. po redu. Prvi CoD koji sam zaigrao je bio Modern Warfare iz 2007. godine te sam tada redovito na godišnjoj razini igrao svaki sljedeći naslov. Naknadno sam onda dovršavao zadaću za prijašnje igre iz ove franšize. Početna cjena je 70e. 

Za razliku od dobre većine igrača, prva pomisao na CoD mi je uvijek bila single-player kampnja. Svaki put kad bi najavili novu igru, s nestrpljenjem sam očekivao što će nam ubaciti u priču i kakve ćemo misije morati prolaziti. Sjećam se dana u osnovnoj školi kad bismo se brat i ja budili u pet ujutro na dan nastave, samo da igramo novi Call of Duty jer se nismo mogli strpjeti do dolaska iz škole.

Naravno da sam, kako su godine prolazile, zavolio i mrežni dio igre, no uvijek mi je bila kampanja na prvom mjestu. Da pokažem svoje mlađem sebi ovogodišnje izdanje CoD-a, mislim da bi ju objeručke odbacio unatoč tome što igra ima neke dobre stvari u sebi. A zašto je tako? Idemo redom.

 
 

Ako ste igrali prošlogodišnji Modern Warfare, onda više-manje znate što nas u priči Modern Warfarea III očekuje. Veliki zlikovac Vladimir Makarov pušten je s lanca i želi svijet uvući u Treći svjetski rat. Borba za naslov najboljeg između Zapada i Istoka, kako u jednom trenutku kaže Ghost, velika je želja ovog ultranacionalista.

Reboot Modern Warfare serijala bio je iznimno hvaljen i pozdravljen. Priča u prethodnoj igri navodila nas je na to da nas u ovom nastavku očekuje puno napetosti, intenziteta i straha od onoga što će se dogoditi glavnim protagonistima. Mogu slobodno reći da ništa od toga nije bilo prisutno tijekom igranja ove igre.

Priča se uopće nije pomaknula s nulte točke. Tri i pol sata utrošeno je na misije koje na samom završetku nisu urodile plodom i ne osjećate uopće da ste zakoračili prema naprijed. Štoviše, cijela kampanja djeluje kao veliki korak unazad. Ono što je nekad krasilo Call of Duty kampanje, velike akcijske i filmične scene, sada djeluje kao da igramo igru koja pokušava kopirati naslove velikih razvojnih studija.

Priča je toliko predvidljiva da sam u jednom trenutku htio prestati igrati. Kraj također dođe niotkud. Taman dođemo do nekog zapleta i bum – evo vam kraja, to je to od igranja. Emocionalni udarac koji smo svi trebali osjetiti, apsolutno ni u kojem trenutku nije bio prisutan. Naravno, scena nakon kraja ima smisla i odlično je napisana s obzirom na sve što se dogodilo, no dotadašnji smjer kojim se priča kretala jednostavno me ostavio bez emocija.

Ponovno se išlo na kartu nostalgije, što je naznačeno bilo u prethodnom dijelu, no ovdje nikako nije dobro odrađeno. Dojma sam kako je sve skrpano na brzinu samo da bi se dobila kakva-takva priča i igra bi mogla opravdati visoku cijenu. Što naravno ne čini.

Gotovo svaki Call of Duty ima barem jednu misiju koja ostaje upamćena. Prošle je godine to recimo bila misija Alone u kojoj ranjeni Soap mora proći kroz grad pun neprijatelja, a pritom nema oružja te se mora okrenuti primitivnim taktikama izrade. U ovogodišnjoj igri takvih misija nema. Sve su toliko zbrkane da se ni povezanost između istih ne osjeti. Nemam ništa protiv mijenjanja Makarova kao karakterne osobe u odnosu na Makarova kakvog smo upoznali u originalnoj trilogiji, ali kad se to napravi načinom na koji je odrađen u ovoj igri, tada jednostavno dobijete osjećaj da je to zapravo neki wannabe zlikovac.A kad smo kod misija, Call of Duty Modern Warfare III predstavio nam je takozvane Open Combat misije. U njima skupljate oružja i naprave koji su raštrkani po mapi kako biste riješili nekoliko zadataka koji su vam zadani da ih ispunite. Kad zaigrate takve misije, imate osjećaj kao da ste u Warzoneu jer svi materijali su doslovno prekopirani od tamo.

Način izvršavanja misija pod ovim nazivom je samo mazanje očiju igrača kao da je nešto novo u pitanju. Pogotovo vam to postane jasno jednom kad vidite da su dva ili tri zadatka koja imate na mapi, zapravo ista i jedino što vam nude je dosadna gameplay petlja. A imali su savršenu podlogu iz prošlogodišnje misije Alone.

Prisutne su i klasične linearne Call of Duty misije, ali one su pale pod ralje loše kampanje. Koliko god zabavnije bile od Open Combata, ne mogu reći da su se nešto previše isticale u svemu tome. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj kao da igram kratke Warzone priče koje se pokušavaju povezati, ali im ne uspijeva.

Čak i umjetna inteligencija neprijatelja i suboraca nije na zavidnoj razini. Prije bih rekao da je katastrofalna. Igrao sam i Vanguard te tamo naveo istu kritiku, no ovdje je AI u još gorem izdanju. Ponovno se suborci mogu otkriti, a neprijatelji ih ne registriraju ispred sebe. Ili, recimo, ja se sakrijem iza nekog zida, a oni me mogu vidjeti unatoč tome što je ispred mene zid ili kontejner zbog kojih me ne bi smjeli vidjeti. Ili postoji dio kad sam ispred njih i ne uspiju me registrirati. Igra u nekim dijelovima stvarno djeluje kao da je izašla u ranoj verziji.

Ono što mogu pohvaliti u kampanji jesu likovi, barem naši protagonisti. Dinamika Ghosta i Soapa je i dalje prisutna te se tu ne mogu žaliti. Ghost je u modernoj trilogiji toliko zanimljiv lik da mi je žao što je priča u trojci tako loša. Nebrojeno puta su me njegovi sarkastični komentari nasmijali, pogotovo kad igrate sa Soapom. Također mislim da je svijetlo na kraju tunela i odlična glasovna gluma koja je definitivno na razini visoke produkcije.

Što se tiče zombija, ako ste igrali prošlogodišnji naslov, bit će vam poznati. U biti, to je redizajnirani DMZ mod. Na velikoj mapi otvorenog svijeta sada vas proganjaju zombiji, a na vama je da riješite određene zadatke, skupite stvari i vratite se u bazu. Iako pozdravljam otvoreni svijet zombija, ipak su moje najdraže zombi igre otvorenog svijeta, ne mogu reći da sam ostao zadovoljan.Djeluje mi kao da je napredak i otključavanje oružja u multiplayeru usporeno ove godine. Tijekom istog perioda igranja prošlogodišnjeg dijela, imam osjećaj da se tamo više stvari moglo otključati nego u ovogodišnjem izdanju. To svakako ne smatram negativnim, jer mrežni dio je sam po sebi jako zabavan pa nećete toliko brzo izgorjeti ako svaki dan igrate.Nekad smo Call of Duty asocirali sa spektakularnim filmskim scenama. Danas to ne bih rekao ako gledamo ovu igru. Nekad izvrsni audiovizualni dodaci ovdje se tek djelomično pojavljuju, što me razočaralo. Pogotovo se to vidi u single-playeru, gdje u jednom trenutku prezentacijski djeluje kao prava CoD igra, dok u drugom kao neka jeftina kopija. Teksture lica kod likova u nekim scenama jednostavno su nepostojeće.




Izvor: https://www.hcl.hr/




Oglasna ploča
 
Drugi obr. mat. 2023.
 
Udžbenici 2023./2024.
 
Sigurniji internet

 
Upisi u SŠ
 
Poruka tjedna

Izgovorene riječi ponekad bole, ali češće bole one neizgovorene...

 
Javni poziv ponude
Priloženi dokumenti:
Obrazac-Skola u prirodi 2018..docx

 
Anketa
Koji je tvoj omiljeni predmet?





 
Školski list Breza

Breza 13

Breza br. 12

Skolski list Breza

 
Eko paket

 
"Skockali" smo se...

 
CARNet
 
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
 
Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 
Linkovi...
 
Na današnji dan

 
Raspored sati

 
 > Školska enciklopedija  > Igre
CMS za škole logo
Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac / Braće Petr 2, HR-43284 Hercegovac / os-skolara-hercegovac.skole.hr / ured@os-skolara-hercegovac.skole.hr
preskoči na navigaciju