Od nedavno, na ovim stranicama moći čete čitati o sportu.
Ne o najnovijim događajima iz sporta, već od neobičnim sportovima pod kategorijom Neobični sportovi i općenito o svakom sportu na kategoriji Fair play. Pod kategorijom klubovi pišemo o nama najmilijima i onima manje milijima klubovima.
Nogomet
Nogomet je sport u kojemu se dvije ekipe od 11 igrača natječu na travnatoj površini. Cilj igre je postizanje više golova od vašeg protivnika. Nogomet se igra s loptom. U nogometu igrač ne smije dirati rukom loptu jedino ako je golman. Golman nosi rukavice i smije izači do 16 metara. Svi igrači smiju se kretati po igralištu, ali pravilo zaleđa ograničava napadačke kretnje ovisno o položaju lopte i protivničke obrane.
Prvi nogometni klub stvoren je 1863. u Engleskoj.
Zanimljivosti
Na Božić 1914., u jeku Prvog svjetskog rata, njemački i engleski vojnici su sklopili primirje i odigrali nogometnu utakmicu.
Jedna momčad na Madagaskaru je 2002. postigla 149 autogolova u jednoj utakmici u znak prosvjeda na kontroverznu sučevu odluku utakmicu prije koja im je odnijela naslov prvaka.
Najveći nogometni stadion na svijetu nalazi se u Sjevernoj Koreji i ima kapacitet od 150.000 gledatelja.
Niželigaški švedski igrač Kenneth Kristensen je 2002. prodan iz Vindbjarta u Floey u zamjenu za svoju težinu u škampima.
izradio: Niko Cindrić
Rukomet
Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak i imati bolji rezultat od protivničke ekipe. Igra se po dva poluvremena od po 30 ili 20 minuta (ovisno o dobi igrača), i momčad koja postigne više golova je pobjednik. Igrači smiju rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač smije napraviti do tri koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki sljedeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda, ili je mora dodati suigraču da bi postigao gol. Svi igrači se slobodno kreću po cijelom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom prostoru smije stajati samo po jedan član obrambene momčadi koji se naziva vratar (golman). Ostali igrači smiju iznad prostora od 6 m loptu pokušati uhvatiti ili dodati samo u skoku, dakle za vrijeme leta.
Dvije osnovne faze igre za svaku momčad su faza napada i faza obrane. U fazi napada igrači najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (lijevo i desno krilo), tri vanjska igrača (lijevi vanjski, srednji vanjski i desni vanjski) te pivot ili centar. U obrani se koristi nekoliko različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj formacije obrambenih igrača ispred svog prostora od 6 m. Tako se recimo koriste obrana 6-0 (šesti igrača u ravnini ispred crte od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora igre protivničke momčadi), zatim 4-2 a rjeđe se koristi i formacija 3-2-1.
izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Rukomet
izradio: Niko Cindrić
Košarka
Košarka je sport u kojem dva tima sastavljena od pet igrača koji pokušavaju ostvariti što više poena ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod organiziranim pravilima. Kada se to dogodi govori se o košu. Do bodova se dolazi ubacivanjem lopte kroz obruč koša pod uvjetom da je lopta kroz obruč prošla odozgo. Momčad koja na kraju utakmice ostvari više bodova pobjednik je. Koš zabijen unutar luka vrijedi 2 boda, iza luka vrijedi 3 (trica), a slobodno bacanje vrijedi 1 bod. Dok je natjecateljska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za košarku, manje regulirane vrste košarke mogu se igrati i kao vanjski sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za natjecateljsku košarku. James Naismith, kanadski liječnik osmislio je košarku u prosincu 1891.
Zanimljivosti
1. Kao prvi koševi su se koristile korpe za breskve sa netaknutim dnom, te su igrači morali vaditi loptu iz korpe nakon svakog koša. Prvi koš sa mrežom je napravljen u ranim 1900-im.
1. Najpraznovjerniji igrač košakre je Jason Terry, koji svaku noć prije utakmice spava u dresu tima koji će sljedeći igrati. On je osvojio NBA naslov igrajući za Dallas Mavericks, 2011. godine.
2. Nijedan drugi sport nema toliko povreda kao košarka, a najučestalija povreda je uganuće gležnja. Igrači najviše propuštaju utakmice zbog inflamacije koljena koja se javlja nakon povrede.
3. Igrač sa najviše poena u karijeri je Kareem Abdul-Jabbar, koji je za 20 odigranih NBA sezona uspio osvojiti čak 38,387 poena.
10 zanimljivih činjenica o košarci - Požeška kronika
Odbojka
Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi natječu na terenu s razapetom mrežom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije održati u zraku i vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način prije nego što padne na teren. Na desnoj strani ide 1, ispred njega je broj 2, u sredini je broj 6, ispred njega je 3, na lijevoj strani je 5, ispred njega je 4. William G. Morgan (1870. – 1942.), rođen u državi New York ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao James Naismitha, koji je 1891. godine izmislio košarku. Godinu dana nakon što je diplomirao, Morgan odlazi na Holyoke (Massachusetts), gdje dobiva mjesto direktora fizičkog odgoja. To mjesto mu je omogućilo direktan utjecaj na vježbe za rekreaciju, te razvoj športa.
Zanimljivosti
- Prije imena odbojka ili na engleskom "volleyball", ovaj sport nosio je naziv mintonette.
- Godine 1900. napravljena je prva lopta posebno namijenjena odbojci
- Za vrijeme meča igrači i igračice odbojke u prosjeku skaču 300 puta.
- Ovo je jedini olimpijski sport u kojem je zabranjeno nositi puno odjeće na sebi. Odbojka – Wikipedija 10 stvari koje niste znali o odbojci na pijesku - Ordinacija.hr izradio: Niko cindrić
Vaterpolo
Vaterpolo je ekipni vodeni šport u kojem sudjeluju dvije ekipe s po sedam članova (jedan od njih je vratar). Uz nogomet, najstariji je momčadski šport koji se pojavio na programu Olimpijskih igara - 1900. godine u Parizu. Cilj igre je postići što više pogodaka. Utakmica se igra 32 minute, a podijeljena je na četiri četvrtine, od kojih svaka traje 8 minuta. Na početku svake četvrtine po jedan igrač iz svake momčadi pliva od gola prema sredini igrališta na kojemu je lopta; onaj igrač koji prvi dopliva do lopte osvaja ju na taj način i njegova momčad prva kreće u napad.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vaterpolo
Zanimljivosti
-Vaterpolo je uveden na Olimpijske igre 1900.godine.
- Pravila vaterpola je napisao škotski novinar i trener plivanja William Wilson (1844.-1912.).
- Mađarski vaterpolo trener Béla Komjádi, 1928. godine izumio je dodavanja zvana ''air pass'' ili ''dry pass''. To je dodavanje kada igrač suigraču dodaje loptu zrakom bez da je lopta dodirnula u površinu vode.
-Postoje razne verzije vaterpola, a svaka od njih ima svoja pravila.
-Vratar je jedini igrač koji može primiti loptu sa dvije ruke unutar peterca.
- Princ William bio je kapetan svoje vaterpolo reprezentacije na Sveučilištu St. Andrew.
https://www.sportilus.com/sportopedia/vaterpolo-zanimljivosti/
Izradio: Niko Cindrić
Golf
Golf je jedan od najstarijih sportova u povijesti. Zna se da se golf razvio u Škotskoj u 14. stoljeću, no postoje i mnoge starije igre u različitim zemljama koje su prethodile razvoju golfa. U Rimskom Carstvu za vrijeme Cezara igrala se igra zvana paganica'. Prema legendi, igrala se sa savijenom palicom i kožnatom loptom, a zadatak je bio ugurati loptu u rupu u zemlji. Međutim, tadašnja lopta je bila promjera 10 do 18 centimetara, što nije ni približno današnjoj. U Nizozemskoj se spominje igra zvana Kolf ili Kolven, a u Francuskoj, u 12. stoljeću, igrala se igra chole. U Engleskoj, u 14. stoljeću, spominje se igra Cambuca, pravilima vrlo slična paganici. Postoji i dokument iz 1363. godine kojim je zabranjeno igranje u dane blagdana svih "ispraznih" igara na čijem je popisu bila cambuca i club ball. U Hrvatskoj se spominje igra pod nazivom prasičkanje kod koje su štapom pokušavali ubaciti kamen u neku rupu.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Golf
Zanimjivosti
-Najduže golf igralište je u Massachusettsu, a dužine je 7600 metara.
-Prve golf loptice koje su se koristile u 16. stoljeću bile su izrađene od drveta.
-Oko 25 % svjetskih golf igrača su žene.
- The Royal and Ancient Golf Club of St. Andrews je osnovan 1854. godine, te je najstariji Američki nogomet (engl. football) je natjecateljski timski šport izrazito popularan u SAD-u. Cilj igre je prenijeti loptu prema završnoj zoni protivničkog tima i tako osvojiti bodove. Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe, ili bacanjem i dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima. Bodovi se mogu osvojiti na različite načine, uključujući prenošenje lopte preko gol-crte, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-crtu ili šutiranjem kroz vratnice gola. Pobjednik je tim koji ima najviše bodova nakon isteka vremena.aktivni golfski klub na svijetu.
-U Zagrebu je 1927. godine osnovan prvi golf klub u Hrvatskoj- golf klub ''Zagreb''.
-336 je udubljenja (dimple) na američkoj golf loptici, dok ih je na britanskoj 330.
-Izraz ''Caddy'' ( nosač štapova), dolazi od francuske riječi ''cadet'', što znači mlađi sin.
Izradio: Niko Cindrić
Američki nogomet
Američki nogomet (engl. football) je natjecateljski timski šport izrazito popularan u SAD-u. Cilj igre je prenijeti loptu prema završnoj zoni protivničkog tima i tako osvojiti bodove. Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe, ili bacanjem i dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima. Bodovi se mogu osvojiti na različite načine, uključujući prenošenje lopte preko gol-crte, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-crtu ili šutiranjem kroz vratnice gola. Pobjednik je tim koji ima najviše bodova nakon isteka vremena.
Američki nogomet se razvio od ragbija u SAD krajem 19. stoljeća. U susjednoj Kanadi se u isto vrijeme razvio i kanadski football koji se u nekim pravilima razlikuje od američkog.
Pravila
Američki nogomet pravila definiraju sve aspekte ove igre. To se odnosi i na karakteristike terena. Igralište na kojem se odvijaju utakmice američkog nogometa dugo je 110 metara, a široko 49 metara. Na svakom kraju igrališta nalazi se završna zona u kojoj se nalaze dva stupa koja predstavljaju gol kroz koji mora proći lopta kada se izvodi udarac nakon postignutog polaganja. Krajnja zona je 9 metara u dužini iza krajnje crte igrališta. Američki nogomet pravila igralište dijele na dijelove od 4,6 metara, međusobno odjeljenja bijelom linijom.
Na sredini terena i na svakoj polovici terena postavljene su dvije isprekidane linije koje su međusobno razmaknute 5,6 metara. Podloga terena je travnata, te ona može biti prirodna ili umjetna. Ovako velike dimenzije terena posljedica su samih obilježja američkog nogometa, koji zahtjeva puno prostora. Na dimenzije terena utjecao je i broj igrača koje ima svaka momčad na terenu. Navedene karakteristike terena omogućuju igračima izvođenje raznih napadačkih i obrambenih akcija.
Američki nogomet pravila - Arz.hr
Kriket
Kriket je sport u kojem se loptica udara palicom ili batom, sličan bejzbolu. Globalno gledano, kriket je drugi najveći šport na svijetu.
Igra se na većem travnjaku (najmanje 60 m × 80 m) s ucrtanim poljem (približno 20 m × 3 m), bez vremenskog ograničenja.
Kriket je najpopularniji u zemljama bivšeg Britanskog Carstva, tj. Ujedinjenom Kraljevstvu i članicama Commonwealtha. Prvi kriket klub osnovan je 1666. u engleskom gradiću St. Albansu.
Najuspješnija reprezentacija međunarodnog kriketa je Australija koja je osvojila sedam jednodnevnih međunarodnih trofeja, uključujući pet Svjetskih prvanstava, više od bilo koje druge zemlje i bila je najviše ocijenjena Test strana više od bilo koje druge zemlje.
Postoje različiti formati u rasponu od Twenty20, koji se igra nekoliko sati s tim da se svako kolo sastoji od 20 serija, do Test utakmica, koji se igraju pet dana s neograničenim preokretima, a momčadi svaka udarajući po dva kola neograničene dužine.
Pravila
Kriket je igra koju igraju dvije jedanaesteročlane momčadi. Momčadi se smjenjuju u ulozi udarača i čuvara polja. Tijekom svakog kola udaračka strana nastoji osvojiti bodove trčanjem između vrata; čuvari polja nastoje srušiti vrata.Koliko puta pretrče udaljenost između vrata, toliko bodova osvajaju za svoju ekipu. Nakon što je svih 11 igrača jedne ekipe sudjelovalo u igri kao udarači, uloge ekipa se mijenjaju.
Svi ostali igrači iz udaračke ekipe se u kolu nalaze izvan terena i ulaze u igru tek kad jedan od udarača „ispadne“.
Bacač ekipe u polju baca ukupno šest lopti (to se zove serija) s jedne strane terena udaraču koji se nalazi na drugoj strani trkališta. Iza njega i njegovih vrata stoji čuvar vrata koji kao jedini iz svoje momčadi ima pravo nositi rukavice za hvatanje. Ostalih devet igrača tima u polju su raspoređeni po cijelom igralištu.
Na kraju trkališta na kojem se baca lopta stoji jedan od dvoje sudaca; drugi se nalazi u blizini udarača, ali udaljen otprilike 20 metara.
Nakon svake serije dolazi do promjene bacača i lopta se baca s druge strane terena.
Utakmica se sastoji od jednog ili dva kola za svaku stranu. Igra se isključivo ljeti i to po suhim vremenskim uvjetima.
Stolni tenis
Pravila
Stolni tenis je sport u kome se natječu dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stolni tenis.
Dimenzije stola su 2,74 x 1,525 m, stol je visok 76 cm. Dvije polovice stola dijeli mrežica visoka 15,25 cm koja viri (produžava se) s obje strane stola za 15,25 cm.
Po starim pravilima igralo se do 21, a svaki igrač je servirao za redom 5 puta. Danas se igra do 11 bodova, za redom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija.
Igra se na tri ili četiri dobivena seta, do 11. Razlika mora biti dva boda, dakle 12:10, i tako dok se ne postignu dva boda razlike.
Promjenama pravila je također loptica povećana s 38 na 40 mm i otežana - s 2,5 na 2,7 grama.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stolni_tenis
Hrvatska povijest
Stolni tenis se je u Hrvatskoj prvi puta igrao davne 1902. godine u Donjem Miholjcu, gdje je u Narodnoj čitaonici postavljen prvi stol za stolni tenis. U svojim počecima to je bila više društvena igra negoli sport. Prvo ime za stolni tenis bilo je ping-pong, zatim sobni tenis, table tennis, tenis na stolu i tek poslije drugog svjetskog rata iz upotrebe su izašla sva ostala imena, a ostao je stolni tenis.
Poslije prvog svjetskog rata stolni tenis se igra u Zagrebu, prvo u zgradi na igralištu HŠK Concordije, zatim u HAŠK-u, te drugim mjestima. U Čakovcu je Geza Legenstein u kavani Royal 1925. osnovao prvu stolnotenisku sekciju u Hrvatskoj, 1927.
https://www.hsts.hr/povijest-saveza
Izradio: Niko Cindrić
Tenis
Teniski teren je ravna površina koja je na sredini odjeljena mrežom visine 107 cm na rubovima, koja je na sredini nešto niža - 91 cm. Dimenzije terena se razlikuju za pojedinačnu odnosno igru parova, ali je uobičajeno da na jednom terenu postoje oznake za obje varijante. Još se na terenu sa svake strane ističu po dva servisna polja, u koja je, ovisno na koju se stranu servira, prilikom servisa potrebno ubaciti lopticu.
Moderni reket je napravljen od kompozitnih materijala (karbon, kevlar, različite legure željeza i aluminija) dok je ranije uglavnom bio od drveta. Reket se sastoji od ručke i glave reketa. Na glavi reketa su razapete žice, koje su danas također uglavnom od umjetnih materijala. Žice se napinju na različitu napetost (tvrdoću), ovisno o snazi i tehnici tenisača.
Natjecanja
Tenis se igra na amaterskom i profesionalnom nivou, uglavnom na turniskom principu, po sustavu ždrijeba i eliminacija. Tenis se profesionalno igra na turnirima čiji sudionici dobivaju novčane nagrade. Profesionalne turnire organiziraju i za njih propisuju pravila dvije organizacije: ATP koja brine o muškom tenisu te WTA koja brine o ženskom tenisu. Ti su turniri u većini slučajeva odvojeni, osim u slučaju Grand Slam turnira. Svaki nastup tenisača i tenisačica na profesionalnim turnirima se boduje, te se onda dobiva rang-lista koja pokazuje trenutni plasman pojedinca u svjetskom tenisu.
Grand Slam
- Australian Open (otvoreno prvenstvo Australije)
- Roland Garros (French Open, tj. otvoreno prvenstvo Francuske)
- US Open (otvoreno prvenstvo SAD-a)
Izradio: Niko Cindrić
Biljar
Biljar ili bilijar opsežan je pojam koji označava širok spektar igara za čije je odigravanje potreban stol prekriven posebnim platnom, štap (ke) i određen broj kugli. Natjecanje može biti pojedinačno („jedan na jedan“) ili u parovima. Igrači(ce) za pomicanje kugli služe se isključivo vrhom štapa prema jasno određenim pravilima. Usprkos višestoljetnoj popularnosti biljara kao omiljene zabave i razbibrige, profesionalno doba nastupilo je tek sredinom 20. stoljeća. Osim u posebnim klubovima namijenjenim igranju raznih inačica biljara, stolovi posvećeni neformalnoj igri uz mnogo opuštenija pravila nalaze se u povećem broju kafića.
Tri su glavne podjele igre, zasnovane na svojstvima stola:
- karambol - zajednički naziv za igre na stolu bez rupa (džepova) na kojem igrač u jednom udarcu nastoji vlastitom kuglom pogoditi protivničku i zajedničku;
- igre na stolovima s rupama - u ovu kategoriju spadaju popularne osmica i devetka, kao i desetka, straight pool i ostale inačice;
Povijest
Povjesničari su složni oko činjenice da se biljar razvio na prijelazu iz četrnaestog u petnaesto stoljeće od igara koje su se odvijale na travi (odatle učestala uporaba zelene boje na biljarskim stolovima), odakle se zaključuje da su, slikovito rečeno, sportska „rodbina“ biljara golf i kroket, a „svojta“ kuglanje i boćanje. Biljar je u zatvoreni prostor prvi premjestio francuski vladar Luj XI. davne 1470. godine, a ta igra prelazi Atlantik početkom devetnaestog stoljeća.
Otprilike u isto vrijeme, 1813. godine, prvi put spominje se biljar u Hrvatskoj; igralo se na prvom katu zagrebačke kule Lotrščak. Hrvatski biljarski savez osnovan je 1992. godine, a prvi turnir organiziran je 1993. godine i nazvan „Croatia Cup“. HBS je aktivan i organizira natjecanja u svim inačicama biljara.
Izradio: Niko CIndrić
Šah
Šah je igra za dva igrača. Postoje tri tipa: klasični (stolni šah), dopisni šah i problemski šah. Šahovska ploča kvadratnog je oblika, podijeljena u 64 (8×8) polja, obojenih naizmjenično svijetlom i tamnom bojom (redovno se govori "bijeli" i "crni"). Svaki igrač na početku igre ima šesnaest šahovskih figura, od toga osam pješaka, po jedan par lovaca, skakača i topova te kralja i kraljicu. Jedan igrač igra s figurama bijele, a drugi s figurama crne boje.
Igra s ovakvom pločom i figurama postoji barem od 6. stoljeća, ali pravila o kretanju figura mijenjala su se. Bitna promjena, koja čini moderni šah posve drugačijom igrom od iranskog šatrandža, uvedena je oko 1470. godine u Italiji. Kasnije je bilo još izmjena pravila (rokada, uzimanje en passant, promocija pješaka), pa su pravila konačno utvrđena tek u 19. stoljeću.
Pravila
Igrači vuku naizmjenično po jedan potez. Prvi potez vuče igrač s bijelim figurama. Cilj je igre matirati suparničkog kralja. Pravila suvremenog šaha bitno se razlikuju od pravila iranskog šatrandža. Ploča i figure su jednaki, ali su pravila o kretanju figura drugačija.
Pravila kretanja figura
- Pješak se kreće isključivo prema naprijed. Iz početne pozicije, na drugom redu, može ići naprijed za jedno ili za dva polja, a nakon toga samo za po jedno polje. Uzimati pak može samo ukoso na prvo polje prema naprijed. Dakle, npr. bijeli pješak s polja d4 može uzeti protivničku figuru na c5 ili na e5. Pješak dolaskom u zadnji (osmi) red biva promoviran u figuru po izboru igrača (obično je to kraljica).
- Kralj se može pokretati svim smjerovima za jedno polje. Nikada ne smije doći na mjesto koje napada bilo koja suparnička figura.
- Kraljica (naziva se i "dama") je najjača figura, kreće se neograničenim brojem slobodnih polja u svim smjerovima: okomito, vodoravno i dijagonalno. Ne može preskakati figure.
- Top (naziva se i "kula") se kreće neograničen broj slobodnih polja okomito i vodoravno (po linijama i redovima). Ne može preskakati ostale figure.
- Lovac (susreće se njemački naziv "laufer") kreće se neograničen broj slobodnih polja po dijagonalama. Ne može preskakati druge figure. Zbog kretanja uvijek po poljima iste boje lovci se mogu nazivati "bijelopoljnim" i "crnopoljnim" lovcem.
- Skakač (naziva se i "konj") je jedina figura koja može preskočiti drugu figuru, svoju ili protivničku. Kreće se u obliku slova L: dva polja ravno, zatim jedno polje lijevo ili desno, na bilo koju stranu. Dakle, ako stoji u centru table, ima osam raspoloživih polja.
Mat
Mat je situacija kad je nakon našeg posljednjeg poteza suparnički kralj napadnut na takav način da se ne može obraniti. Postoje tri načina obrane od napada na kralja:
- uzeti napadačku figuru
- postaviti neku svoju figuru na liniju napada (ako nije napadnut od skakača)
- uzmaknuti kraljem na polje koje nije pod napadom.
Ako niti jedna obrana nije moguća, kralj je matiran.
Izradio: Niko Cindrić
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ah
Hokej na ledu
Hokej na ledu jedan je od najdinamičnijih zimskih sportova. Hokej je timski sport koji se igra na umjetnim ili prirodnim ledenim površinama, a najpopularniji je u zemljama s dugim, hladnim zimama. Iznimno je popularan u Češkoj, Finskoj, Kanadi, Rusiji, Slovačkoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Krovna organizacija hokeja na ledu IIHF (International Ice Hockey Federation) ima 64 članice, a lige spomenutih zemalja smatraju se najjačima. Na Zimskim je Olimpijskim igrama hokej prisutan od 1924. godine. Najjača je profesionalna liga sjevernoamerička NHL (eng. National Hockey League, ili Nacionalna hokejaška liga) u kojoj se natječe 30 klubova, od čega 23 iz SAD-a, te 7 kanadskih.
Povijest
Igre u kojima se zakrivljenom palicom udara predmet raznih oblika poznate su odavno. Naziv 'hokej' koristi se od 16.st., a porijeklo riječi nije razjašnjeno; možda potječe od starofrancuske riječi hoquet koja je označavala pastirski štap, a možda i od staronizozemske riječi hokkie (umanjenica od hok; pseća kućica ili koliba) korištene za označavanje gola). Mnoge su se takve igre igrale na travi, a gdje se to moglo i na ledu, na smrznutim jezerima, rijekama ili kanalima.
U Europi se razvilo više igara srodnih hokeju, poput škotske igre shinty ili shinney i irske hurling, a iseljenici su ih prenijeli na sjevernoamerički kontinent gdje je prilagođen zimskim uvjetima. Tako su engleski i francuski doseljenici u Kanadi igrali hokej na zamrznutim rijekama i jezerima kližući na cipelama na koje su pričvrstili oštrice noževa za rezanje sira, pa postoji i teorija da je hokej na ledu izumljen u gradu Windsoru u kanadskoj provinciji Nova Scotia.
Izradio: Niko Cindrić
Ribolov
Ribolov je aktivnost lova riba. Riječ ribolov se također koristi i za lov na druge životinje koje žive u vodi kao što su razne školjke, rakovi, lignje, sipe, hobotnice, kornjače i druge kralježnjake, jedino se za kitove koristi pojam kitolov. Ribolov je stara i široko rasprostranjena aktivnost s raznim tehnikama i tradicijama, ali i primjenom modernih tehnoloških pomagala.
Razlikujemo sportski i komercijalni ribolov te slatkovodni i morski.
Pecanje na slatkim vodama
Športski ribolov na slatkim vodama regulirano je "Zakonom o slatkovodnom ribarstvu" te "Pravilnikom o športskom ribolovu u slatkovodnom ribarstvu". Navedeni tekstovi Zakona dostupni su na web stranicama "Narodnih novina".
Za obavljanje športskog ili rekreacijskog ribolova na određenom ribolovnom području ribiči kupuju dozvole od ovlaštenika ribolovnog prava koje vrijede samo na ribolovnoj zoni za koju ovlaštenik posjeduje ribolovno pravo. Ako su ovlaštenici zaključili ugovor o recipročnom pravu ribolova na terenima drugog ribolovnog društva, kupnjom dodatne, često jeftinije dozvole moguće je bavljenje športsko-rekreacijskim ribolovom i na ribolovnom području tog društva.
Pecanje na moru
Sve vrste dozvola za rekreacijski ribolov (dnevne, višednevne i godišnje) mogu se kupiti kod ovlaštenih distributera, odnosno u područnim jedinicama "Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva" te putem njihovih web stranica. Napomenimo samo kako godišnje ribolovne dozvole mogu kupiti samo državljani Republike Hrvatske.
Na ove se oblike ribolova također na odgovarajući način primjenjuju odredbe drugih propisa kojima se uređuju ribolovni alati i oprema, obavljanje ribolova te zaštita riba, glavonožaca, rakova i drugih vodenih organizama. Napomenimo da se novim Zakonom o športskom ribolovu na moru, a kao direktiva Europske unije, 01.03.2014. povlače iz upotrebe dozvole za "mali ribolov", osim za posebne socijalno osjetljive kategorije, ali samo do kraja 2014. godine.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ribolov
Izradio: Niko Cindrić
Bacanje kugle
Bacanje kugle je atletska disciplina u kojoj bacač nastoji baciti kuglu što dalje. Ova atletska disciplina služi za razvijanje snage, brzine, specifične izdržljivosti i okretnosti. Osim bacanja koje je propisano atletskim pravilima, kugla se može bacati na razne načine. Pri tome u skladu s uzrastom natjecatelja, upotrebljava se kugla različite težine.
Povijest
Pretpostavlja se da su se prva natjecanja u bacanju kugle održavana u Velikoj Britaniji. Povjesničari bilježe da su se vojnici oko 1346. godine natjecali u bacanju topovskih kugli teških 16 funti (7,257 kg). U početku se bacalo iz mjesta i to jačom i slabijom rukom. Vremenom su se iskristalizirala pravila bacanja koja su se odnosila i na prostor iz kojeg se bacala kugla.
Prvi službeni rezultati vode se u Velikoj Britaniji od 1860. godine, kad je H. Williams bacio kuglu 36 stopa tj 19,972 metra.
Muškarci
Hitac |
Atletičar |
Nacionalnost |
Mjesto |
Godina |
23.12 |
Randy Barnes |
SAD |
UCLA |
1990. |
23.06 |
Ulf Timmermann |
DR Njemačka |
Hania |
1988. |
22.91 |
Alessandro Andrei |
Italija |
Viareggio |
1987. |
22.86 |
Brian Oldfield |
SAD |
El Paso |
1975. |
22.75 |
Werner Günthör |
Švicarska |
Bern |
1988. |
22.67 |
Kevin Toth |
SAD |
Lawrence |
2003. |
22.64 |
Udo Beyer |
DR Njemačka |
Berlin |
1986. |
22.54 |
Christian Cantwell |
SAD |
Gresham |
2004. |
22.52 |
John Brenner |
SAD |
Walnut |
1987. |
22.51 |
Adam Nelson |
SAD |
Gresham |
2002. |
Izradio: Niko Cindrić
Kuglanje
Kuglanje je športska grana u kojoj se koristi kugla za pogađanje čunjeva, sa svrhom srušiti što više. Čunjevi su postavljeni utvrđenim sustavom, na određenoj udaljenosti, na posebno pripremljenoj podlozi. Osnovne odredbe su: vodoravna i glatka površina daske položnice, raspoređenih 10 čunjeva, na njihovom postolju, u kvadratu, čija je dijagonala produžetak osi daske položnice i kuglačke staze, odigravanje kuglama iste težine i promjera, vodoravna površina postolja za čunjeve, itd.
Način igranja se dijeli na: igru u "Pune", igru u "Čišćenje", "Mješovito" igranje. Igra u "Pune" se izvodi tako da je na postolju postavljeno svih 10 čunjeva (postava) za svaki hitac; svaki srušeni čunj daje učinak kugle od 1, učinak kugle u pune može iznositi od 1 do 10. Igra u "ČIŠĆENJE" se izvodi tako da se počne s prvim hicem u "pune", drugim i daljnjim hicima odigrava se u poziciju čunjeva koja je ostala nakon odigravanja prvog hica u "pune"; nakon rušenja cijele postave postavlja se ponovno svih 10 čunjeva...; kod "Mješovito" načina igranja, u jednoj seriji hitaca prva polovica se izvodi u "pune" a druga polovica u "čišćenje" (15 u pune i 15 u čišćenje).
Način Igre
Postoje dva sustava kuglanja: s 9 čunjeva "klasični" ili s 10 čunjeva "američki" .
Kugle u klasičnom kuglanju na 9 čunjeva su standardizirane, promjera 160 mm, mase 2850g +/- 5g i svi igrači igraju istim kuglama. Kugle u američkom načinu igre mogu biti različitih masa i svaki igrač ima svoje kugle, prilagođene njemu.
Povijest
Povijest kuglanja datira unazad nekoliko tisuća godina. Tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, engleski egiptolog sir Flinders Petrie pronalazi ostatke primitivnih kuglačkih kugli i čunjeva u grobu egipatskog dječaka koji datiraju iz 3200 g. P.K., što je gotovo prije 5200 godina. Međutim, porijeklo kuglanja se također može pronaći u Njemačkoj oko 300 g. AD. Prvo pisano spominjanje kuglanja uključuje engleskog kralja Edwarda III koji, u 1366 g., zapravo zabranjuje kuglanje kako bi prisilio svoje vojnike da se više fokusiraju na streljaštvo. S dvora kralja Edwarda, kuglanje se održalo do doba Henrya VIII, u to doba kuglanje je postalo popularno i u njemu su uživali uglavnom pripadnici plemstva. U evoluciji kuglanja značajnu ulogu imaju igre “skittles” i “kegelspiel”. U Njemačkoj se popularizira “kegelspiel”, igra u kojoj igrač kotura male drvene kugle prema devet čunjeva, koji su postavljeni u kvadratnu formaciju. Klasično kuglanje je predstavljeno u Americi tijekom kolonijalnih ratova, porijeklom iz Europe putem njemačkih, engleskih i nizozemskih doseljenika te postaje iznimno popularno, posebice u Teksasu, gdje se još i danas odvijaju organizirana natjecanja po nešto drugačijim pravilima bodovanja nego u Europi. 1814. u Connecticutu zakonom je zabranjeno kuglanje jer je bilo vezano s kockanjem i organiziranim kriminalom.
Airsoft
Airsoft se razvio u Aziji u (Japanu i Hong Kongu), gdje je zbog strogih zakona teško legalno pridobiti oružje. Airsoft je popularan u Hrvatskoj. Igrači moraju nositi zaštitnu opremu (posebne naočale od industrijskog polikarbonata) i moraju imati sigurnosnu riječ za prekid igre u slučaju da nešto pođe po krivu. Ako se ne pridržavaju sigurnosni propisi, može doći do ozljeda. O njegovoj popularnosti govori i činjenica da ga koristi policija i vojska diljem svijeta kao dio treninga.
Razvoj
Airsoft se razvio u Aziji u (Japanu i Hong Kongu), gdje je zbog strogih zakona teško legalno pridobiti oružje. Airsoft je popularan u Hrvatskoj. Igrači moraju nositi zaštitnu opremu (posebne naočale od industrijskog polikarbonata) i moraju imati sigurnosnu riječ za prekid igre u slučaju da nešto pođe po krivu. Ako se ne pridržavaju sigurnosni propisi, može doći do ozljeda. O njegovoj popularnosti govori i činjenica da ga koristi policija i vojska diljem svijeta kao dio treninga.
Razlike između paintballa i airsofta
Kuglice od 0,20 grama
- Airsoft teži da je oružje što realnije.
- Streljivo je u spremniku, te nema vanjskih boca s plinom.
- Domet Airsoft oružja je veći nego kod Paintball oružja (oko 50 metara).
- Preciznost Airsoft oružja je kudikamo veća.
- Osim na plin, Airsoft oružje može raditi i na električne baterije.
- Airsoft oružje je jeftinije od Paintball oružja, ima ih od 1000 kuna naviše.
- Airsoft municija je jeftinija od Paintball municije (oko 7-10 naprema 1). Međutim, kvaliteta i cijena streljiva mogu varirati. Postoji i biorazgradivo streljivo.
- Igrači u Airsoftu trebaju samo zaštitne naočale, ne i maske (iako mogu dekorativno nositi fantomke).
- U Airsoftu obično svaki igrač kupuje svoju opremu.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Airsoft
Izradio: Niko Cindrić
Paintball
Paintball je igra, prvi puta održana u SAD-u 1981. godine. To je igra u kojoj se sudionici natječu u timu ili samostalno s ciljem izbacivanja jednog ili više protivnika, gađajući i označujući ih kuglicama koje sadrže boju iz paintball markera. Pobjednik je ona strana ili igrač koji prvi postigne cilj ili posljednji ostane u igri. Paintball se može igrati na vanjskim površinama i unutar objekata koji se nazivaju paintball terenima ili poljima. Paintball je korišten u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji kao dodatak vojnoj obuci, te u nekim zemljama ponekad kao odgovor na pobune i nerede. U zadnjih 20 godina paintball je postao jedan od najzanimljivijih ekstremni sportova koji se igraju u prirodnom okruženju i to u 110 zemalja u svijetu. Procjenjuje se da paintball aktivno igra preko 15 milijuna ljudi u svijetu. Sličan sport je airsoft.
Oprema
Oprema koja se koristi velikim dijelom ovisi o vrsti igre, odnosno konfiguraciji terena (šumski tereni, urbani tereni, objekti, itd.)
Osnovna oprema koja je potrebna za sudjelovanje u ovoj igri uključuje:
- Masku ili paintball naočale za zaštitu
- Paintball marker za označavanje protivnika
- Streljivo odnosno, kuglice s bojom (eng. paintballs)
Kako se Igra
Paintball se igra tako da se momčadi podijele u dva tima s jednakim brojem igrača. Preporuka je da to bude minimalno tri igrača po timu, ali može i manje. Na paintball natjecanjima u Hrvatskoj to su timovi od 3 i 5 igrača koji igraju po Millennium pravilniku. Broj igrača također može biti i puno veći, 10, 15, 20,..., 100 kad se igra pretvara u BIG game, ali to ovisi o samoj veličini i tematici terena.
Izradio: Niko Cindrić
Bacanje koplja
Bacanje koplja je športska disciplina u kojoj atletičari zaletom i specifičnim kretanjima pri izbačaju nastoje baciti koplje što dalje. Šport datira još iz stare Grčke, a sastavni je dio od prvih olimpijskih igara pa sve do danas. Kako bi se razvio maksimalni potencijal bacač mora imati kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti.
Pravila
Koplje se baca s određenog zaletišta dugog od 33,50 do 36,50 metara. Bacanje se izvodi iza drvenog ili metalnog polukruga polumjera 8 metara. Segment je bijelo obojen u nivou zemljišta, širom 7 cm. Koplje se mora držati za hvatište. Ako koplje ne dotakne zemlju najprije prednjim vrhom, hitac se ne priznaje. Natjecatelj ne smije ni jednim dijelom tijela dodirnuti polukrug za izbačaj ili paralelne linije koje obilježuju zaletište prije nego što koplje padne na tlo. Od trenutka u kojem se počinje spremati za bacanje do trenutka izbačaja koplja, bacač se ne smije potpuno okrenuti leđima polukrugu za izbačaj. Koplje mora biti izbačeno iznad ramena i/ili iznad gornjeg dijela ruke kojom se baca, a ne smije biti izbačeno bilo kakvim rotacijskim pokretom.
Svaki natjecatelj ima pravo na tri pokušaja, osmorica (na manjim natjecanjima šestorica) imaju pravo na još tri pokušaja. Nijedan natjecatelj nema pravo na dodatne pokušaje, ako u prva tri pokušaja nema barem jedan uspjeli pokušaj. Težina koplja za muškarce je 800 grama, a dužina varira od 260 cm do 270 cm, dok dužina koplja za žene iznosi od 220 cm do 230 cm, a težina je 600 grama. Kada je 1984. Uwe Hohn u Berlinu šokirao javnost hicem preko 100 metara (104,80), iz sigurnosnih razloga službenici su odlučili da se težište koplja pomakne naprijed (prema vrhu), što je omogućilo da koplje uvijek pada na vrh. Novi propis stupio je na snagu u muškoj konkurenciji 1986. godine, a u ženskoj 1999.
Izradio: Niko Cindrić
Tekwando
Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi Tae (태, hanja 跆), što znači udariti nogom, Kwon (권, hanja 拳), što znači udariti rukom i Do (도, hanja 道), što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna.
Povijest
Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća pr. Kr.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "SonBae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala HwaRang-Sul ili SuBak / SooBakh-Do /.
Subak se razvio u vještinu taekkyon ( izgovor: tekjon ), koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. – 1392. n.e.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.
Izradio: Niko Cindrić
Skok u dalj
Skok u dalj je atletska disciplina, na programu već na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine.
Najslavniji skakači u dalj su Jesse Owens (8,13 m iz 1936.), Bob Beamon (8,90 m iz 1968.) i Carl Lewis (8,87 m iz 1991.).
Skakalište
Skokovi u dalj se obično izvode na stadionima u sklopu atletskih natjecanja (Grand Prix), gdje tako tipični (nogometni) stadioni oko travnjaka imaju atletsku stazu od 400 m, poligon za bacanje kugle i skakalište za skok u dalj i troskok. Skakalište za skok u dalj sastoji se od zaletišta od ~ 50 m i bazena s pijeskom duljine ~ 10 m.
Izradio: Niko Cindrić
Maraton
Maraton je najduža trkačka atletska disciplina. Maratonska utrka se standardno izvodi na dionici od 42,195 km. Općenito se maraton smatra najtežom atletskom disciplinom ali i jednom od najtežih sportskih disciplina uopće.
Povijest maratona
Naziv 'maraton' potječe iz legende o grčkom vojniku Filipidu, koji je trčao od polja Maratona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima. Prema toj, povijesno nepotvrđenoj priči, Pheidippides je neposredno nakon što je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se događaj zaista i odigrao, primjerice povjesničar Herodot piše da je Pheidippides trčao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je trčao od Marathona se javlja u Plutarhovom djelu iz 1. stoljeća. Procjena je da je udaljenost od Marathonskog polja, odnosno mjesta bitke pa do Atene oko 34,5 km.
Na ideju organizacije takve utrke je došao Michel Bréal, koji je predložio da se utrka stavi u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podržali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci. Prvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama, jer su primjerice Grci ranije organizirali izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta.
Spiridon "Spiros" Louis je u toj utrci bio peti, ali je kasnije pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta i 50 sekundi. Ženski maraton je uveden u program igara dosta kasnije, na OI u Los Angelesu 1984. godine.
Izradio: Niko Cindrić
Badminton
Badminton je šport koji se igra reketom, a u kojem se susreću ili dva pojedinca ili dva para. Igrači igraju na svojoj strani pravokutnog terena podijeljenog mrežom po sredini. Igrači reketom udaraju badmintonsku lopticu tako da pređe mrežu i padne u suprotnu polovicu terena, a s ciljem da je protivnik ne uspije vratiti. Loptica se smije udariti samo jednom prije nego što se uputi preko mreže. Poen počinje servisom jedne od strana, a završava kad loptica dodirne tlo.
Badminton je natjecateljski sport, ujedno i standardni olimpijski sport, koji se igra u pet kategorija: pojedinačno žene i muškarci, ženski i muški parovi, te mješoviti parovi.
Badminton je također vrlo raširen vid rekreacije, pogodan i za igru u prirodi, bez mreže ili pravila, zbog čega se često od neupućenih ne doživljava kao ozbiljan sport, dok je to doista tehnički zahtjevan sport koji od natjecatelja uz vještinu traži i izdržljivost, snagu i brzinu.
Povijest badmintona
Iako se vjeruje da su neke varijante ove igre stare i 2.000 godina, prva pisana pravila potječu iz 19-og stoljeća. 1877. je osnovan prvi badminton klub (Bath Badminton Club u Engleskoj), a 1893., je engleski badminton savez objavio prva prava pravila te igre, koja u osnovnim crtama dosta sliče danas važećim pravilima.
Međunarodna badmintonska federacija ili kraće BWF (od engleskog naziva Badminton World Federation) je osnovana 1934. Ta organizacija i danas određuje pravila i organizira natjecanja.
Badminton je uveden u program Olimpijskih igara na Igrama u Barceloni 1992.
Izradio: Niko Cindrić
Skijanje
Skijanje je način kretanja zasniježenim površinama uporabom skija koje su skijaškim vezovima pričvršćene za noge skijaša. Iako je skijanje prvenstveno nastalo kao način transporta odnosno kretanja po snijegu, kroz 20. stoljeće je preraslo u popularni način rekreacije i šport. Osim skijanja na snijegu, poznato je i skijanje na vodi, pri čemu skijaš koristi vučnu silu motornog čamca ili vučnice da ostvari brzinu potrebnu za održavanje na vodi.
Povijest skijanja
Počeci skijanja se, prema nedavno pronađenim crtežima u spiljama otkrivenim nakon povlačenja ledenjaka, vežu uz lovce koje povjesničari smještaju u doba egipatskih faraona. Tehnike skijanja u to doba su najvjerojatnije sličile načinu skijanja kojeg danas nazivamo skijaškim trčanjem ili nordijskom skijaškom disciplinom.
Ocem modernog skijanja smatra se Norvežanin Sondre Norheim. On je u 19. stoljeću konstruirao skijaški vez koji je omogućio upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark. Kasnija usavršavanja skijaškog veza i skijaške cipele odnosno pancerice dovela su do daljnjeg usavršavanja skijanja i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. stoljeća Austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dijela tijela koja se po imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je potjecao) vrlo brzo raširila kao popularna rekreacija i šport.
Danas su skijanje na snijegu te skijanje na vodi rašireni oblici rekreacije i natjecateljskog športa.
Izradio: Niko Cindrić
Sinkronizirano plivanje
Sinkronizirano plivanje je vodeni sport koji uključuje elemente plivanja, gimnastike i plesa. Iako je na većini natjecanja pravilima dozvoljen nastup i muškarcima, sinkronizirano plivanje se uglavnom smatra ženskim sportom te ga u velikoj većini prakticiraju i u njemu se natječu samo žene. U Hrvatskoj se 2018. godine po prvi puta natjecao mješoviti (muško-ženski) duo.
Razvoj sinkroniziranog plivanja u Hrvatskoj
Sinkronizirano plivanje je svoju prvu demonstraciju u Hrvatskoj imalo 1957. godine u Zagrebu pri susretu plivačkih reprezentacija Jugoslavije i Francuske, a drugu 1962. godine prilikom susreta gradskih reprezentacija Schweinfurtha i Zagreba.
Aktivan rad u sinkroniziranom plivanju u Hrvatskoj započeo je 18. siječnja 1988. godine kada je u Zagrebu oformljena Sekcija za sinkronizirano plivanje pri Vaterpolo klubu Mladost-Obuća. Pod vodstvom apsolventica Fakulteta za fizičku kulturu Karmen Weber i Ljiljane Špoljarić Sekcija je okupila oko 120 djevojčica uzrasta od 9 do 16 godina. Nakon svega nekoliko mjeseci rada Sekcija je održala svoj prvi revijalni nastup 9. travnja 1988. godine prije prvenstvene vaterpolo utakmice Mladost-Partizan. Zatim slijede ljetne pripreme u Novom Vinodolskom gdje je u okviru Novljanskih noći 29. srpnja izvedena i druga revija.
8. ožujka 1989. godine održana je revija uz prvi izravni televizijski prijenos prije međunarodne utakmice u vaterpolu između Jugoslavije i Italije. Osim revija prije prvenstvenih vaterpolo utakmica prva ekipa Sekcije, u sastavu Anđela Čelar, Zrinka Katarina Fidermuc, Zrinka Grubišić, Iva Šimenc i Tihana Žerlić, nastupila je 27. i 28. svibnja 1989. godine na Međunarodnom plivačkom mitingu „Zlatni medvjed“.
Nakon dvije godine zajedničkog rada Karmen Weber i Ljiljana Špoljarić razdvojile su se i osnovale svaka svoju sekciju. Djevojke koje su nastavile s treninzima pod vodstvom Karmen Weber održale su još mnoštvo revijalnih nastupa. Osim gostovanja u Banjoj Luci imale su nekoliko nastupa na Šalati u okviru TV emisije „Limačijada“, a u Modroj spilji na otoku Biševu snimile su dokumentarni film. Nakon odlaska Karmen Weber u inozemstvo u jesen 1991. godine stručni rad u sekciji preuzimaju Gordana Furjan-Mandić i Dafna Volčanšek. Jedan od primarnih zadataka i največa želja svih članica sekcije bilo je osnivanje kluba.
Izradio: Niko Cindrić
Curling
Curling je zimski olimpijski sport tek od Nagana 1998., iako njegove početke možemo pronaći već na slikama znamenitog Pietera Brueghela iz 1565. U programu olimpijskih igara kao demonstracijski sport curling se pojavio 1924. godine. Naziv igre nastao je prema zvuku bačenog stonera – the roaring game.
Brojne su teorije o nastanku curlinga u kojemu dvije četveročlane momčadi nastoje uz pomoć četki ili metli smjestiti po osam stonera što bliže središtu kuće (house) označene krugovima na ledenoj površini. Vodeći (lead) prvi baca svoje dvije balote prema središtu kuće, drugi i treći igrač zovu se jednostavno second i third, dok posljednji baca skiper koji je ujedno i kapetan momčadi.
Curling je škotski nacionalni sport koji se proširio na Kanadu, SAD, Švedsku, Švicarsku, Norvešku, Dansku, Njemačku i Francusku.
Brueghelova platna Zimski krajolik s lovcima na ptice i Lovci u snijegu prikazuju ice shooting, bavarsku igru na ledu koja se smatra pretečom curlinga.
Autor prvih pisanih tragova o curlingu je škot John McQuhin koji je u veljači 1540. godine zabilježio jedan ondašnji dvoboj na ledu. Prva pravila curlinga objavio je The Duddingston Club 1813. godine. Svjetska prvenstva u muškoj konkurenciji održavaju se od 1959. godine, a u ženskoj od 1979. godine.
Stoner kojom se igra curling načinjena je od granita i teži otprilike 20 kilograma.
U Hrvatskoj postoji Hrvatski curling savez, osnovan 2001. Godine.
Izradio: Niko Cindrić
Skok u vodu
Skokovi u vodu su natjecateljski sport u kojem je cilj skakača što efektnije, uz prezentaciju akrobatskih gimnastičkih elemenata tijekom skoka, skočiti u vodu s povišenog mjesta. Skokovi u vodu su standardni olimpijski sport iako se često izvode i kao rekreacijska zabava na prirodnim ili umjetnim kupalištima.
Discipline
Dvije su osnovne discipline skokova u vodu: skokovi s odskočne daske te skokovi s tornja. Skokovi s odskočne daske izvode se s elastične daske koja prilikom odraza daje dodatni impuls skakaču čime se postiže viši i energičniji skok. Skokovi s daske se izvode s visina od 1 do 3 metra od vodene površine. Toranj je čvrsto, najčešće betonsko ili drveno odskočište, na visini od 5 do 10 metara iznad vodene površine. Standardne natjecateljske discipline jesu:
-
daska 1 m
-
daska 3 m
-
toranj 10 m
Natjecanje se izvodi u muškoj i ženskoj konkurenciji. Na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000 uvedena je i disciplina sinkroniziranih skokova, gdje dva natjecatelja iz iste momčadi izvode istovremeno identičan skok, te se osim težine elemenata i kvalitete izvedbe ocjenjuje i sinkronizam oba skoka.
Dmitrij Sautin je najuspješniji skakač u vodu s osam olimpijskih medalja.
Pravila
Natjecatelji izvede unaprijed dogovoreni broj skokova, kod muških između 6 i 11, dok kod djevojaka između 5 i 10 skokova. Skakač unaprijed mora prijaviti vrstu skoka koji će izvesti, a svaki skok ima unaprijed određen faktor težine. Taj se faktor određuje na osnovu težine i broja elemenata koji se izvode, primjerice vrsta početnog stava, broj okreta i vijaka, način ulaska u vodu, itd. Skokove ocjenjuju suci na sljedeći način: za svaku fazu skoka sudac ima na raspolaganju po tri boda (odraz, let, ulazak u vodu) te još jedan dodatni bod za ukupni dojam i korekciju. Tada se taj zbroj množi s faktorom težine skoka. Rezulati za sve skokove se zbrajaju, i pobjednik je onaj skakač ili skakačica koji ima najveći konačni zbroj.
Natjecanje se izvodi na strogo propisanim skakalištima, na kojima mora biti, osim odgovarajućeg tornja, i bazen propisanih dimenzija, od kojih je posebno važna dubina vode.
Izradio: Niko Cindrić
Streličarstvo
Streličarstvo je sport preciznosti u kojemu je cilj pogoditi metu strijelom. Najčešće discipline su luk i strijela te samostrel. Streličarstvo spada u streljačke sportove, iako se pod streljaštvom u užem smislu češće podrazumijevaju discipline gađanja vatrenim oružjem kao što su pištolj i puška.
Streličarstvo je jedan od standardnih olimpijskih sportova još od Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine.
Discipline gađanja lukom i strijelom
Dvije su osnovne discipline gađanja lukom i strijelom: gađanje u metu (target) te gađanje u polju (field). Gađanje u metu se izvodi u dvorani na udaljenosti mete od 18 do 25 metara, te na otvorenom uz udaljenosti mete na 90, 70, 50 i 30 metara za muškarce te 70, 60, 50 i 30 metara za žene. Natjecanje se izvodi s 3 strijele na 30 i 50 metara, odnosno 6 strijela na 70 i 90 metara (60 i 70 metara kod žena), nakon kojih natjecatelji prilaze metama i zbrajaju pogotke. Vrijeme za ispucavanje strijela za svaki krug je ograničeno. Meta je oblika koncentričnih krugova, gdje pogodak u unutarnji krug donosi 10 bodova, sve do najšireg kruga koji donosi jedan bod. Kod natjecanja u polju gađa se na često neravnom terenu i to u mete na različitim udaljenostima. Treća disciplina koja u posljednje vrijeme okuplja sve više zainteresiranih je 3D streličarstvo u kojem se na udaljenostima od 5 – 45 metara gađaju trodimenzionalne makete životinja u prirodnoj veličini i izvornom ambijentu. Jedna staza se sastoji od 28 meta koje se gađaju sa samo jednom strelicom.
Discipline gađanja samostrijelom
Prema IAU u samostrijelu postoje dvije glavne discipline. Prva je disciplina gađanja u metu (match) kod koje se gađa u dvorani ili na otvorenom, na udaljenosti od 10 metara stojeći stav, te 30 metara stojeći i klečeći stav. Tipično se gađa po 60 strelica muški, odnosno 40 strelica žene. Disciplina u polju (field) sastoji se od dvodnevnog natjecanja, s po 30 strelica na udaljenostima od 65, 50 i 35 metara oba dana, dakle ukupno u natjecanju 180 hitaca.
Izradio: Niko Cindrić
Hokej na travi
Hokej na travi je momčadski loptački šport.
Igraju ga dvije momčadi od 11 igrača (10 u polju i vratar).
Pravila
Igra se dva poluvremena po 2X15 minuta. Odmor između poluvremenâ traje 15 minuta. Loptica se smije dodirnuti isključivo palicom. Cilj igre je poslati lopticu u protivničku mrežu i tako postići pogodak. U hokeju na travi postoje dvije vrste udaraca iz kuta (izvođenja): kratki udarac iz kuta u kojemu su 4 igrača i vratar u vratima i istrčavaju (ili ostaju čuvati vrata) na protivnika koji dobiva lopticu od suigrača koji se nalazi na protivničkoj zadnjoj crti. Druga vrsta udarca iz kuta je dugi udarac iz kuta, koji je sličan nogometnom - jedan igrač dodaje lopticu iz kuta (ili koristi "dodavanje samom sebi" t.j. kreće s lopticom prema vratima). U hokeju postoji i kazneni udarac kao i u nogometu. Kazneni udarac se izvodi tako da igrač guranjem loptice pokušava protivničkom vrataru zabiti gol.
Oprema
Hokejska oprema obuhvaća hokejsku palicu, malu bijelu lopticu, kostobrane te zaštitu za zube i (obrambeni igrači pri kratkom udarcu iz kuta) masku.
Izradio: Niko Cindrić
Džudo
Džudo (jap. 柔道; Jūdō), japanska borilačka vještina i olimpijski šport nastao kao skup probranih tehnika iz džiju-džicu.
Povijest
Džiju-džicu je u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Osnivač džuda – Jigoro Kano (1860. – 1938.), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicu, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. Jigoro Kano navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine 1882. nakon što je stekao majstorski naslov u nekoliko stilova džiju-džicu, odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
Sa svojih 9 učenika osnovao je Institut Kōdōkan i razvijao ono iz čega će nastati džudo. Džudo potiče od dva japanska znaka Ju i Do, što bi se moglo prevesti kao Nježni put. Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Džudo Vs Džiju-džicu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na OI u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na OI u Barceloni 1992.
Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je Međunarodna džudo federacije (IJF) odredila za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.
Izradio: Niko Cindrić
Moderni petoboj
Moderni petoboj ili moderni pentatlon je olimpijski sport koji se sastoji od pet različitih događaja tj. sportova; mačevanje (épée jednim dodirom), plivanje - slobodnim stilom (200 m), jahanja - konjički preskočni skokovi (15 skokova) i završni kombinirani događaj gađanja pištoljem i kros trčanja (3200 m). Ovaj posljednji događaj sada se naziva laserskim trčanjem (laser run), jer izmjenjuje četiri runde laserskog pucanja, nakon čega slijedi trčanje od 800 m (ukupno 3200 m). Naziv moderni je dodan stoga da se ovaj šport jasno razlikuje od atletskog petoboja, koji uključuje posve različite discipline.
Moderni petoboj je kao šport predložio Pierre de Coubertin, osnivač modernih Olimpijskih igara. Glavna ideja ovog športa je da prikazuje vještine idealnog vojnika iz tog vremena. Prema Coubertinu, šport simulira vještine vojnika iz konjičkog odreda koji se nađe iza neprijateljskih linija: mora dakle jahati po nepoznatom terenu, boriti se mačem i pištoljem, trčati i plivati.
Šport je prvi puta uključen na Olimpijske igre na Igrama u Stockholmu 1912., i od tada je stalno u programu Igara. Timsko natjecanje je uvedeno 1952. ali je 1992. ponovno izbačeno iz programa Igara. Natjecanje u ženskoj konkurenciji je uvedeno u program Igara 2000. godine.
Povijest
Osporava se temelj modernog pentatlona. S jedne strane, barun Pierre de Coubertin, utemeljitelj modernih Olimpijskih igara, zatražio je autorstvo. S druge strane, Viktor Balck, predsjednik Organizacijskog odbora za Igre 1912. godine, pokazao je da je iskoristio dugu tradiciju švedskih vojnih višešportskih događaja kako bi stvorio moderan petoboj u upravljanju.
Naziv potječe od grčkog petoboja "natjecanje pet događaja". Dodatak imenu "moderni" razlikuje ga od izvornog petoboja drevnih Olimpijskih igara, koji se sastojao od stadionske trke, hrvanja, skoka u dalj, koplja i diska. Kako su događaji drevnog petoboja modelirani prema vještinama idealnog vojnika za obranu dvorca tog doba, Coubertin je stvorio natjecanje kako bi simulirao iskustvo vojnika konjanika iz 19. stoljeća iza neprijateljskih linija: on mora jahati nepoznatog konja, boriti se protiv neprijatelja pištoljem i mačem, plivati i trčati da se vrati svojim vojnicima.Na Igrama 1912., dok su se natjecali samo časnici, bilo im je dopušteno koristiti vlastite konje. Do Olimpijskih igara 1952. obični konjanički vojnik smatrao se profesionalnim športašem, jer je jahao i trenirao konje za život, dok je časnik bio amater. Sve dok nije postojala službena međunarodna federacija za moderni petoboj, osnovan je odbor MOO-a za šport koji koristi stručnost članova MOO-a
Manifestacija je prvi put održana na Olimpijskim igrama 1912. godine, a pobijedila je švedska atletičarka Gösta Lilliehöök. Moderni petoboj na olimpijskom je programu kontinuirano od 1912. godine. Timsko događanje dodano je Olimpijskim igrama 1952. godine, a ukinuto 1992. godine. Nakon mnogo rada u predvorju predsjednika Njemačke federacije modernog petoboja prof. Wilhelma Henzea, žene su bile za prvi put primljen na Svjetskom prvenstvu 1977. i na službenom svjetskom prvenstvu 1981. Događaj za žene dodan je 2000. Svake godine održava se Svjetsko prvenstvo. Natjecanja uključuju pojedinačno i timsko natjecanje za muškarce i žene, uz štafete za muškarce i žene, a od 2010. i mješovite štafete.
Izradio: Niko Cindrić
Veslanje
Veslanje je pojedinačni i grupni sport na vodi, u kojem osoba ili osobe koje se nalaze u čamcu pokreću čamac u kojem sjede snagom svojih mišića preko poluga koja se zovu veslima. Vesla su dugačke poluge koja na jednom kraju imaju rukohvat, dok drugi kraj koji je širi i plosnatiji (lopata) ulazi u vodu. Dvije su vrste vesala, a to su lopate i sjekire, razlikuju se po površini lopate koja ulazi u vodu, sjekire imaju veću površinu lopate. Veslačka natjecanja zovu se regate. Veslanje je standardni olimpijski sport, iako je vrlo popularan i kao akademski sport, posebno raširen na sveučilištima u Velikoj Britaniji i SAD. U Hrvatskoj veslanje ima dugu i uspješnu tradiciju, te je jedan od najuspješnijih hrvatskih sportova po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama i Svjetskim veslačkim prvenstvima.
Povijest
Duga je povijest veslačkog sporta. Prva zabilježena veslačka natjecanja su održana još 1315. godine u Veneciji, dok je u Hrvatskoj prva zabilježena regata bila ona na Korčuli 1603. godine. Ipak, začetkom modernog veslanja smatraju se natjecanja krajem 18. stoljeća u Engleskoj. Najpoznatija veslačka regata, ona između sveučilišta Oxford i Cambridge započinje svoju povijest 1829. godine i traje sve do danas.
Veslanje je olimpijski sport od samih početaka modernog olimpizma, te je bilo prisutno u natjecateljskom programu na svim dosadašnjim ljetnim igrama.
U Hrvatskoj je veslanje jedan od sportova s najdužom tradicijom. Više detalja o povijesnim događajima vezanim za veslanje u Hrvatskoj pogledajte u članku Kronologija hrvatskog veslanja.
Izradio: Niko Cindrić
Odbojka na livadi
Sport pod imenom ‘fistball’ u Hrvatskoj ljudima potpuno nepoznat, a u Njemačkoj ima tradiciju dugu 50 godina i dobro ispunjene tribine na važnim utakmicama… „fitsball“ je zapravo odbojka koja se igra na ogromnoj livadi dužine 50 metara i širine 20 metara, a razlikuje se po tome što lopta smije jednom odskočiti od zemlje unutar terena i nije dopušteno igrati nogom. Igrači ove igre odjeveni su poput nogometaša, a zapravo i nastupaju na nogometnim travnjacima koji im ustupaju svoj prostor. U polju se nalazi po pet članova svake momčadi, a cilj je ne dopustiti da lopta odskoči dvaput unutar vlastitog prostora, odnosno zabiti neobranjivo šakom ili gornjim dijelom ruke u suparnikov teren. Ova čudna verzija odbojke u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji jako je popularna, dok je u Hrvatskoj kao što sam već spomenula ovaj sport potpuno nepoznat.
Cycle Ball: spoj biciklizma i nogometa
Od raznih igara loptom koje ste dosad vidjeli, cycle ball je zasigurno jedna od najposebnijih. Radi se, naime o varijaciji nogometne igre na male golove u kojoj se natjecatelji kreću - na biciklima. Iako je ova igra relativno nepoznata u svijetu, njena je tradicija iznenađujuće duga. Cycle ball izmišljen je 1893. godine, a prvo svjetsko prvenstvo se održalo 1929. godine. Usporedbe radi prvo Svjetsko nogometno prvenstvo održalo se godinu kasnije.
Pravila igre vrlo su jednostavna. Ekipa se sastoji od dva igrača koji na biciklima pokušavaju zabiti što više golova drugoj ekipi. Loptu je dozvoljeno udarati svim dijelovima bicikla, ali i glavom, osim u slučajevima kad se brani gol. Bicikli koje natjecatelji voze posebno su dizajnirani, tako da nemaju kočnice ni brzine.
Igra je vrlo popularna diljem Europe, najviše u Njemačkoj, Švicarskoj, Autriji, Danskoj.
https://studentski.hr/studenti/sport/cycle-ball-spoj-biciklizma-i-nogometa
Ekstremno glačanje
U seriji najneobičnijih sportova, ekstremno glačanje definitivno uzima prvo mjesto…
Radi se o ekstremnom sportu koji se odvija na otvorenom, a koji kombinira uzbuđenje i adrenalin koje nude ekstremni sportovi sa zadovoljstvom dobro opeglane odjeće.
Ekstremno glačanje izgleda točno onako kako ste ga vjerojatno i zamislili: uključuje nošenje daske za peglanje na ekstremne, nepristupačne i udaljene lokacije na kojima praktikanti ovog neobičnog sporta peglaju komade odjeće.
Lokacije mogu biti zaista ekstremne, od strmih litica, jahanja, penjanja, plivanja pa do nošenja daske i pegle na skijanje.
Zametak ideje o ovom neobičnom sportu pojavio se još 1997. u Leicesteru u Engleskoj, kada je Phil Shaw odlučio ovaj mnogima dosadan kućanski posao pretvoriti u nešto zanimljivije te dasku za peglanje ponijeti na planinarenje.
Polo na slonovima
Svake godine održava se natjecanje gdje se ljudi trkaju oko jezera u velikim bundevama. Ove bundeve mogu težiti do 360kg.
Kajaci u raznim formama, postoje od pamtivjeka, istina doba tehnološkog napretka donijelo je novi dizajn i neke sasvim nove tipove kajaka kao što su i bundeve i jasno nove materijale.
NEOBIČNI SPORTOVI: 9 sportova za koje niste znali da postoje – Kresnice
Capoeira
Sve popularnija afričko-brazilska vještina osvojila je srca mnogih Europljana. Cilj ovog sporta je pokazati svoje vještine u plesanju ostalim sudionicima i gledateljima. Ova vrsta sporta nosi i naziv „robovski sport“ budući da je procvjetao za vrijeme intenzivnog ropstva, a u mnogim državama je zabranjen jer slovi kao „nasilan sport“.
7 najneobičnijih sportova svijeta koji će vas ili oduševiti ili zaprepastiti – Wish
Bossaball
Kombinacija plesa i odbojke koja se odvija igrajući na trampolinu uz zvukove sambe. Ovaj kubanski sport očarao je brojne generacije svijeta budući da spaja sport i glazbu, a prije svega ljude raznih generacija. Osim zanimljivosti samog sporta možete očekivati dobru zabavu, druženje i smijeh.
Zorbing
Za ovu vrst sporta treba puno hrabrosti, a li i volje. Čudna ideja od još čudnijih izumitelja prije dvadesetak godina predstavljena je na Novom Zelandu za sve ljude željne avanture i akcije. Ovaj sport „igra“ se a način da sudionik sjeda u balon koji oni nazivaju „zorobonaut“ te se potom kotrlja niz padinu. Bitno je napomenuti da je ova vrsta sporta službeno uvrštena u ekstremne sportove svijeta kao sigurna disciplina.
7 najneobičnijih sportova svijeta koji će vas ili oduševiti ili zaprepastiti – Wish
Ronjenje u blatu
Velšani se krajem avgusta već više od 20 godina zabavljaju uz vrlo neobičnu disciplinu. Potrebno je biti najbrži u ronjenju kroz kanal u močvari dužine oko 50 metara. Od obavezne opreme potrebna je disaljka i peraja za plivanje koji se koriste za ronjenje u moru. Pobjednik je takmičar koji ima najbolje vrijeme u dvije trke koje se održavaju. U sportu podjednako uživaju i muškarci i žene. Ronjenje u blatu je veoma atraktivan sport i veliki broj posjetioca dođu u Vels iz svih krajeva svijeta kako bi uživali.
Botaoši
Još u Drugom svjetskom ratu nastao je prije svega kao vojna vježba. Botaoši se kasnije igrao u gotovo svim japanskim školama. Cilj igre je oboriti protivniči drveni stub visine od tri i pet metara. U jednom timu ima 75 igrača. Igra se u dvije runde,u jednoj branite svoj stub a u drugoj napadate protivnički a pobjednička ekipa je ona koja brže obori protivnički stub. Sa tim velikim brojem igrača, igra izgleda kao veliki nered. Međutim botaoši je igra koja zahtijeva veliku disciplinu i koncetraciju jer svaki igrač ima svoju ulogu.
SURFANJE ZA PSE
To je standardno surfanje. Većina natjecanja održava se u Kaliforniji, jer je sport nastao u San Dieg-u.
Organizatori kažu da se okupilo nekoliko tisuća gledatelja, a natjecalo se više od 40 pasa surfera. Pobjednica je curka Abbie Girl, u pasmini australskog čuvara stada (australian kelpie) koja je udomljena. S njom je na natjecanju bio i njezin vlasnik Michael Uly.
NEOBIČNI SPORTOVI: 9 sportova za koje niste znali da postoje – Kresnice
Bacanje jaja
Ovo je očito sport u kojemu mnogi uživaju, a sve je počelo s bacanjem jaja po kući i smijanjem kada drugoj osobi ispadnu jaja i razbiju se. Eggheadsi imaju priliku sudjelovati na godišnjem Svjetskom prvenstvu u bacanju jaja, koje uključuje različite igre, u Swatonu u Engleskoj.
Ragbi
Ragbi (izvorno rugby) se razvio u školi Rugby u Engleskoj. Rugby union, rugby league i manje srodni američki, kanadski te australski nogomet, razvili su se iz rugbyja. Pod pojmom rugby danas se razlikuju dvije inačice: rugby union i rugby league. Olimpijska verzija sa sedam igrača, rugby 7, uvedena je na OI 2016.
Grad Rugby i dvoriste istoimenog sveucilista, zasluzni su za naziv ovog svjetskog sporta. Web Ellis, ucenik skole, u jednog nogometnoj utakmici odlucio je loptu uzeti u ruke i pretrcao je suigrace te zabio suparnickoj momcadi gol rukama. Nakon tog događaja, krenula je ideja i prvi oblici danasnje moderne ragbi igre.
Pravila
U obje vrste rugbyja (union i league) igra se ovalnom loptom koju je zabranjeno rukama dodavati prema naprijed, dok je napucavanje lopte nogom dozvoljeno u smjeru protivničkih vratiju. Također, bodovi se u oba sporta osvajaju polaganjem u prostor iza protivničkih vrata predviđen za to ili postizanjem zgoditka na način da lopta napucana nogom prođe između obje stative i iznad grede. Zgoditci se mogu postići na tri načina: pretvaranjem, drop kickom ili iz kaznenoga udarca.
Najveća razlika, osim u broju igrača na terenu koji je u unionu petnaest, a leagueu trinaest, uključuje igru poslije obaranja nad protivničkim igračem:
- Igrači uniona natječu se za posjed lopte nakon obaranja: ovisno o situaciji, igrači se mogu boriti dok je lopta na podu ispuštena od strane srušenoga igrača, što prema pravilima on mora napraviti (ruck), ili mogu formirati skup uokolo igrača u posjedu lopte (maul). Za razliku od uniona, league ne dopušta nastavak igre nakon obaranja; igra se nastavlja tako da igrač na kojemu je obaranje napravljeno preda loptu prema natrag korištenjem svoje kopačke (play-the-ball pravilo).
- Osim toga, ako se u leagueu zgoditak ili polaganje ne ostvari unutar šest obaranja koje su napravili protivnici, momčad koja je pretrpjela obaranja gubi posjed lopte. Union nema takvo pravilo; momčad može stalno držati loptu u posjedu bez obzira na broj pretrpljenih obaranja, sve dok ne napravi prekršaj.
Prekidi u oba sporta uključuju skup, kada se igrači dvaju suprotstavljenih momčadi međusobno guraju nastojeći pritom izgurati protivnike što dalje i tako otvoriti put svojim brzim igračima na putu za polaganje, te lineout, vraćanje lopte u igru na način da se igrači dvaju momčadi rasporede usporedno okrenuti jedni drugima nastojeći uhvatiti loptu koju baca igrač sa strane. U leagueu, skup i dalje postoji, no od vrlo malene je važnosti zbog već opisanoga načina vraćanja lopte u igru (play-the-ball pravilo). Zbog toga pravila, kao i većega naglaska na napad i dodavanja, league se razvio u dinamičniju igru od uniona, koji se smatra tradicionalnijom igrom.
Padel
Sport je porijeklom iz Meksika gdje ga je 1969. osmislio Enrique Corcuera. U posljednje vrijeme jako dobiva na popularnosti, osobito u Španjolskoj, gdje ga amaterski igra više milijuna ljudi. Popularan je i u Argentini, Portugalu, Andori… Igra se s reketom na zatvorenom terenu koji je trećine veličine teniskog terena, a kao i teniski ima mrežu po sredini. Osnovna razlika od tenisa je da teren ima zidove od kojih se loptica smije odbijati i da se koriste reketi bez žica.
Eukonkanto
Eukonkanto, poznat i kao nošenje žena, tradicionalni je finski sport u kojem se muškarci natječu prenoseći žene preko određene staze. Iako se žene mogu nositi na različite načine, od klasičnog "vatrogasnog" stila s tijelom prebačenim preko ramena, do "estonskog" stila gdje je žena postavljena naopako s nogama preko nositeljevih ramena, cilj je uvijek isti - što brže prijeći zadanu udaljenost.
Ova neobična sportska disciplina ima zanimljivu povijest. Povezuje se s legendarnom figurom iz 19. stoljeća, Herkko Rosvo-Ronkainenom, često spominjanim kao lopov Ronkainen.
Prema pričama, Ronkainen je bio poznat po svojim pljačkaškim pohodima po Finskoj. Njegove metode nisu bile ograničene samo na krađu materijalnih dobara, već je često otimao i žene iz sela, prenoseći ih na svojim ramenima dok je bježao.
Postoji teorija kako je Ronkainen svoje suradnike trenirao da budu brži i snažniji tako što su nosili teške vreće na leđima. Ova metoda treninga, prema nekim izvorima, mogla bi biti izvor inspiracije za današnji sport eukonkanto. Bez obzira na točnost ove legende, eukonkanto je postao prepoznatljiv dio finske kulture i tradicije, privlačeći natjecatelje i gledatelje iz cijelog svijeta.
Top 5 najčudnijih sportova svijeta / Zagorje.com
Šamaranje
Jedno od najjasnijih izražajnih sredstava u povijesti čovječanstva je šamar. Nije to čin nasilja, koliko odgoja ili javne prezentacije tko je baja, a tko nije te, naravno, sa ženske strane stiže (popraćen suzama) kad nešto gadno zajebeš.
Ljudima je trebalo oko dva milijuna godina da tu plemenitu vještinu pretvore u sport. Rusi su od 2018. godine počeli održavati natjecanja u šamaranju koja su sa zanimanjem popraćena na televiziji i društvenim mrežama. Pravila su jednostavna. Dva se tipa ili žene šamaraju. Svatko udara jednom dok ovaj drugi ne padne.
Najčudniji sportovi na svijetu - ManCave.hr
Redneck Games
Teško je izdvojiti nešto s ovog popularnog natjecanja u East Dublinu u američkoj saveznoj državi Georgiji jer svi su ovi sportovi vrlo neobični i jedinstveni. Bilo da se radi od skakanju na trbuh u blato, natjecanju u prđenju ispod pazuha, bacanju daske za WC ili bacanju ratkape u dalj, zabava je zajamčena.
Najčudniji sportovi na svijetu - ManCave.hr
„Muggle“ kvidič ili metloboj
Na prvu, kada čujete ime sporta, može vam se učiniti da ima veze sa Harijem Poterom. I to je apsolutno tačno. Iako igrači ne lete na metlama, ipak ih imaju pri ruci. Tačnije, igrači trče sa metlom među nogama i pokušavaju zabiti go. Da biste igrali ovaj sport nije vam potrebna magija, nego samo malo dobre volje, fizičke spremnosti i sposobnost da bacate i hvatate loptu.
Trenutno preko 200 fakulteta u Americi ima timove koji ga treniraju i igraju, a osnovana je i Međunarodna metlobojska organizacija čije je krovno takmičenje Svjetski metlobojski kup. Većina pravila je ista kao i u igri koja se igra u serijalu Hari Poter, a cilj u igri je ubaciti loptu kroz protivnički gol, odnosno obruč.
Pravila teqballa su vrlo jednostavna, broj igrača jednak je kao i u stolnom tenisu, dakle mogu se igrati pojedinačni ili susreti parova. Teqball se igra nogometnim loptama, a preporučena veličina je »petica«. Pobjednik je pojedinac ili par (muški, ženski i mješoviti) koji bude bolji u tri seta, a svaki set se igra do 12 poena. U odlučujućem setu pobjednik mora ostvariti trijumf najmanje s dva poena prednosti. Igrači i ekipe mijenjaju strane svaki set, a vrijeme promjene ne smije biti duže od minute. Svaki poen počinje servisom za uspješnost kojega postoje dva pokušaja. Kada je lopta u igri, mora biti vraćena na protivničku stranu stola i pritom biti udarana nogom ili glavom i to maksimalno triput. U igri parova svaki od igrača mora dirati loptu prije negoli ona bude vraćena protivnicima, a lopta kod vraćanja protivniku ili protivnicima ne može biti udarana istim dijelom tijela uzastopce. Ako lopta udari u sami rub stola, poen se ponavlja. Igrači i ekipe izmjenjuju se u serviranju poslije svaka četiri poena, a tijekom odigravanja poena igrači ne smiju dodirivati stol.
Školski kurikulum za 2024./2025. šk.god.
Godišnji plan i program rada 2024./2025.
Obrazac poziva za organizaciju višednevne izvanučioničke nastave
Odluka o odabiru Ponuditelja za organizaciju visednevne ucionicke nastave ucenika 7. i 8. razreda.pdf
Popis odabranih Ponuda potencijalnih davatelja usluga prema ponudi br. 1 2023..pdf
OBRAZAC POZIVA ZA ORGANIZACIJU VISEDNEVNE IZVANUCIONICKE NASTAVE br. 1 2023. godina.pdf
Obrazac poziva za organizaciju visednevne izvannucionicke nastave.pdf
Izjava o pristupacnosti mreznih stranica.docx
e-Potvrda o skolovanju ucenika-ca.docx
Pravilnik o sigurnoj i odgovornoj upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije Osnovne skole Slavka Kolara Hercegovac.pdf
Individualni razgovori ucitelja 2024.-2025..docx
Odluka o koristenju komercijalnih drugih obrazovnih materijala za skolsku god. 2024.-25..pdf
1. razred PS Ladislav.pdf
3. razred – PS Ladislav.pdf
2. razred PS Palesnik.pdf
3. razred PS Palesnik.pdf
4. razred – PS Palesnik.pdf
1. razred.pdf
2. razred.pdf
3. razred.pdf
4. razred.pdf
5. razred.pdf
6. razred.pdf
7. razred .pdf
8. razred.pdf
1. razred PS Ladislav.pdf
3. razred PS Ladislav.pdf
2. razred PS Palesnik.pdf
3. razred PS Palesnik.pdf
4. razred PS Palesnik.pdf
1. razred.pdf
2. razred.pdf
3. razred.pdf
4. razred.pdf
5. razred.pdf
6. razred.pdf
7. razred.pdf
8. razred.pdf
Udzbenici za ucenike s teskocama u razvoju i darovite ucenike.pdf
Odluka o koristenju udzbenika za 2024-2025..pdf
Odluka o koristenju udzbenika za ucenike s TUR i darovite ucenike za os za sk. 2024-25 god..pdf
Odluka o odabiru udzbenika za 2023-2024.xlsx
Odluka o odabiru udzbenika za skol.god. 2022-23. za OS Slavka Kolara, Hercegovac 07-273-001.xlsx
Odluka o odabiru udzbenika za skol.god. 2021-22. za OS Slavka Kolara, Hercegovac 07-273-001.xlsx
Odluka o odabiru udzbenika za skol.god. 2020-21. za OS Slavka Kolara, Hercegovac 07-273-001.xlsx
Odluka o odabiru udzbenika za skol.god. 2019-20. za OS Slavka Kolara, Hercegovac 07-273-001.xlsx
« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Korisne web stranice |
> CARNet - E-učenje |
> Arhiva Newslettera |
> Online CARNet encikl... |
> CARNet - E-learning ... |
> VIDI online |
> E-knjiznica - PC Chip |
> MZOŠ |
> Zbornica-hrvatski ob... |
> AZOO |
> Nacionalni portal za... |