Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Povjesničar, arheolog, književnik i političar, koji je održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru, Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je 29. svibnja 1816. godine u Varaždinu. Školovao se Varaždinu, Zagrebu i Kremsu, nakon čega služi u habsburškoj vojsci. Od 1837. postaje vatreni pristaša ilirskog pokreta i surađuje s Ljudevitom Gajem redovito pišući za list Danica. Ubrzo postaje jedna od vodećih osoba hrvatskoga narodnog preporoda te napušta vojsku i posvećuje se politici.

Radi kao sudac u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji, a 1843. održava znameniti govor na hrvatskom jeziku u Saboru, zahtijevajući da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj.Govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti i kod dijela hrvatskog plemstva, ali je otvorio put skorom priznanju hrvatskog jezika kao službenog. Uslijed previranja revolucionarnih 1848. i 1849. godine povlači se iz politike, u koju se vraća 1860. nakon sloma apsolutizma. Nakon toga član je Banske konferencije te obnaša dužnosti velikog župana Zagrebačke županije i banskog namjesnika. Jedan je od osnivača Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku Ivana Mažuranića.

Smatra se ocem moderne hrvatske historiografije te pionirom znanstvene bibliografije. Pokrenuo je prvi povjesni časopis u Hrvatskoj – Arkiv za poviestnicu jugoslavensku, a bio je i prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Napisao je prvu hrvatsku povjesnu tragediju Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839.), koja označava konačni proboj štokavskog narječja u književnost sjeverne Hrvatske. Bio je počasni član Jugoslavenske akademije, kojoj je oporučno ostavio ogromnu biblioteku i brojne vrijedne rukopise. Predsjedavao je i Maticom hrvatskom.

Ivan Kukuljević Sakcinski preminuo je 1889. godine u dvorcu Puhakovec u Hrvatskom Zagorju.