Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Imaju vrlo dobro organiziran "socijalni život". Hrane se pretežno kukcima, a često i raznim vrstama crvića koje iskapaju iz zemlje. U potrazi za hranom provode velik dio vremena sa njuškicama priljubljenim uz zemlju, izloženi su svojim najopasnijim neprijateljima, 

grabežljivcima iz zraka. Stoga je neprekidno jedan surikat "na straži". Sjedi na vrhu obližnjeg polusuhog grma ili stabla, promatrajući nebo nad prostorom gdje članovi obitelji traže hranu. Ako se na obzoru pojavi krilati neprijatelj on diže uzbunu i svi istog trena kreću prema najbližem zaklonu. Pri tome je važno spomenuti da žive u vrlo toplom podneblju i da životinji na straži nije lako sjediti potpuno izložen suncu. Stoga se na mjestu stražara redovno smjenjuju. Isto tako, ako se u blizini pojavi zmija na javljanje prvog koji ju opazi okuplja se cijela grupa i udruženim snagama napadajući ju sa svih strana, obično ju, bez obzira na veličinu, uspijevaju otjerati. Nisu imuni na zmijski otrov, ali su vrlo otporni na njega, i u slučaju ugriza, obično prežive, osim ako je riječ o vrlo mladoj životinji. Dok su mladunci još vrlo mladi i sišu pa ne idu s odraslima kad se družina raziđe u potragu za hranom, jedna ili dvije životinje uvijek ostaju s mladuncima u blizini podzemnog staništa vodeći brigu o njima. Kako i te životinje moraju jesti, i na poslu "dadilje" životinje se redovno smjenjuju. Majke koje doje nisu među dadiljama, odnosno rijetko, i to samo u vrijeme kad treba nahraniti mladunce.

            IZVOR: http://hr.wikipedia.org/wiki/Mungosi