Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Sažetak:

Pripovijetka govori o liku Luki Šušmeku, koji za život zarađuje radeći povremene poslove. Nakon što se posvađao s gazdom Filipom Frntekovićem, odlazi iz sela Prasečkog u grad Pajkovac gdje se nastanjuje kod gđe Ljubice Knežić, gradske primalje. Pomaže joj u poslovima u kući i u dvorištu. Iako se nije tome nadao, zbližili su se. No, kako nije volio njenog mačka Švarca, tražio je od nje da bira između mačka i njega, pri čemu je ona izabrala mačka i on je završio na ulici. Kako bi joj se osvetio, privezao je mačku na rep zvonce, zbog čega je mačak porušio i razbio stvari u kući. Luka nije znao da mu je ona, prije toga, pripremala iznenađenje za Božić – pronašla mu je posao gradskog stražara.

Sadržaj:

Gospodin Luka Šušmek je živio u selu Prasečkom. Radio je kod gazde Frntekovića,a spavao je u staji. Jedne nedjelje  u staju je ušao gazda Frnteković i budio je Luku da idu dovesti sijeno s livade jer se sprema nevrijeme. Luka nije htio ići pa je rekao da ga boli želudac. Cijela obitelj, čak i brbljava sluškinja Roza, krenuli su s konjima na livadu po sijeno. Dok ih nije bilo, Luka je nahranio životinje. Kiša se spustila i grmjelo je. Vratio se gazda i cijela obitelj kao pokisle kokoši. Kasnije su ručali vrelu, masnu i mirisnu čorbu u kojoj su plivali žuti knedli. Svi su se primili jela, i Luka bi, ali nema ni tanjura ni  žlice pred sobom. Luka se naljutio na sluškinju Rozu i mislio  da je ona odgovorna za to. Onda se gazda Frnteković umiješao i rekao da, onaj koji ne radi, ne treba ni jesti. Luka, visok i mršav, škrgućući zubima polako se osovio, objema rukama uzeo zdjelu i bacio ju kroz otvoreni prozor. I stol je pri tom izvrnuo, juha se prolila, tanjuri razbili. Luka se povukao u staju. Susjedi se sjatili na tarabe i pričali o tome što se i kako se to dogodilo. Luka je za to vrijeme u štali spremao svoje stvari. Uprtivši na leđa nekakav otrcani ruksak, gospodin Šušmek je ponosno prošao kroz dugačko selo Prasečko. Otišao je do slavnog grada Pajkovca. Tamo je vidio birtiju. Otišao je u nju i u njoj proveo neko vrijeme. Sati su tako prolazili, a kad bi udarila ponoć, ,,Narodna gostiona“ zatvarala se i gosti, naročito takvi kao gospodin Šušmek,  ispadali su napolje. Zaputio se tako gospodin Luka kući. To jest, na sjenik kod nekakvog dobrodušnog gazde na istočnom dijelu grada. Na putu je vidio neku babu kako je pala. Bila je to primalja Ljubica Knežić. Iz prve joj nije mislio pomoći, ali joj je ipak pomogao. Odnio ju je do njezine kuće. Tamo joj je skinuo cipelu. Polako joj je pipao zglob i kasnije ga omotao. Zglob je bio iščašen. Skuhao joj je čaj. Zahvalila mu je i rekla mu da ga je sam Bog njoj poslao. Pokazala mu je svog crnog macana Švarca. Luka je ostao prespavati kod gospođe Ljubice. Pružio se u boravku i po kanapeu i spavao. Sutradan je otkrio da gospođa Kežić ima pravo malo bogatstvo. Nahranio joj je životinje. Kasnije se gospođa Ljubica ustala i zahvalila mu na tome. Nakon par dana gospođa Ljubica je gospodinu Luki od svoje ljetne kuhinje napravila sobu. Rado je pomagao gospođi Ljubici i za to mu nije trebala plaća, samo je htio da ga prehrani do proljeća. Sve je bilo lijepo i krasno samo da crnog mačka nije bilo. Ponekad bi došle susjede na kavu. Najčešće bi to bila gospođa Mesićka. Često je gospođa Mesićka zezala gospodina Luku, ali na odlasku bi se ispričala. Kada bi Mesićka odlazila, već bi pao noćni mir. Sljedeći dan bila je nedjelja. Luka je obukao odijelo blagopokojnog gospodina Knežića. Obrijao se i počešljao te krenuo na plac vidjeti cijene. Luka Šušmek je obišao plac i otišao zaviriti u crkvu. Radi reda se prekrižio, pomirisao malo tamjan, poslušao malo pjevanje i otišao kući. Kako je ušao u dvorište,u nos mu udari opojni miris svinjskog pečenja i kisela kupusa, a kroz staklo kuhinjskih vrata oči mu ugledaju simpatičnu, omašnu figuru gospođe Ljubice, te se on kao silom otrgnuo od ludih misli i opet sebi podviknuo: - Luka, Luka, pamet u glavu!... Duga je zima, a daleko je još proljeće. Luka se već privikao na kuću i na okolinu gospođe Ljubice. Godilo mu očito i pajkovački svježi zrak, a vjerojatno još većma obilna i krepka hrane gospođe Ljubice. Gospođa Ljubica najprije dočula, a onda se uvjerila, da jedan od dvanaestorice gradskih stražara odlazi koncem ožujka. Kakva divna zgoda za Luku! Dobra plaća, ugledan položaj, laka služba i lijepa uniforma. Ne govoreći ništa Luki, gospođa Ljubica ode gospođi Podvinjušićki zamoliti ju protekciju za Luku. Neka se samo pobrinu za dokumente, ostalo će sve ići kao namazano. Luki o svemu tome nije rekla ni riječi, da mu to bude iznenađenje za Božić. Odlučila je gospođa Ljubica za Božić biti sama s Lukom. Jeli su i pili, pa opet pili i pjevali. Razdragali se tako da su se počeli i ljubiti i milovati. Sljedećeg dana Luka se probudio u Ljubičinoj sobi. Ona se ničeg nije sjećala. Luka je svoju savjest spasio onom svojom starom sentencom o žabama koje ljudi ipak jedu. Kasnije je vidio kako mu mačka jede kobasicu. Naljutio se i počeo udarati mačka Švarca. U tom trenutku je ušla gospođa Knežićka i jako se naljutila na gospodina Šušmeka. Luka je tražio od Ljubice da bira mačka Švarca ili njega. Ona je rekla da je onda bolje da ode on, a ostane mačak Švarc. Otišao je u ljetnu kuhinju i počeo pakirati svoje stvari. Luka je za kraj spremio osvetu. Zavezao je mačku Švarcu za rep metalan praporac i pustio ga u sobu. Čulo se samo razbijanje. Luka je prebacio svoj stari ruksak preko ramena i triput se okrenuo. Iza leđa mu ostao pitomi  grad Pajkovac.  Doviknuo je jednoj zvijezdi koja mu se iz hladnih visina nekako posprdno smješkala: - Mene pogledaj!... Ili jesmo – Ili nismo?! Otprilike tad gospođa Knežić stigla je kući s gospođom Mesićkom. Tog trenutka shvatila je da je Luka otišao. Kada su ušle u kuću i rasvijetlile sobu, ugledale su veliki nered. Mačak je pobjegao van, a gospođa Ljubica pala je na pod. Sva kuća i dvorište mirisalo je na ocat i kamfor dok su nesretnicu napokon priveli k svijesti.              

Likovi: a) glavni: Luka Šušmek, gospođa Ljubica Knežić

                b) sporedni: sluškinja Roza, Podvinjušić, Mesićka, gazda Frnteković

Karakterizacije glavnih likova:

Luka Šušmek

            Sirotinja bez doma, obitelji, zanimanja. Radi povremene poslove sluge od gazde do gazde. U početku marljiv, vrijedan i brz, ali nakon nekog vremena počne izbjegavati dužnosti. Voli spavati, odmarati i uživati. Pošten, ali na prvo mjesto stavlja vlastite interese.

 (,, Inače dobre je čudi bio taj gospodin Luka Šušmek.“)

 (,, Štoviše i prilično plemenit...“) („ Pa čak i tankoćutan.“)

 („ Premda nije bio nikakva otmjena ličnost već sirotinja...“)

Ljubica Knežić

            Gradska primalja, udovica, ima oko 50 godina. Primila je Luku u svoju kuću. Vrijeme provodi u druženju sa susjedom Mesićkom.

Vrijeme radnje:

kasna jesen („ Kad su pali prvi mrazovi, kad se barama i lokvama stao hvatati led tanak kao cigaretni papir..“)

Mjesto radnje:

- selo Prasečko („ ... kod gazde Frntekovića u selu Prasečkom.“) („ Jer selo Prasečko nije bilo samo dugačko nego i bogato mjesto.“…“Cesta je bila svečano pometena i čista.“)

- grad Pajkovac („ Iza leđa mu ostao pitomi grad Pajkovac.“ Pajkovac je slobodni kraljevski grad vrijedni pažnje u svakom pogledu. S dviju ga strana okružila pitoma valovita brda kao „memento mori“ bjelasahu tri groblja, u svakom po jedna poetička kapelica, a između njih izmjenjivali se pitomi vinogradi s dražesnim šumicama. S treće i četvrte strane pružila se široka i pitoma ravnica koju je sjekla pitoma i blaga rijeka za koju su djeca učila u školi da je „plovna“ no parobrodi joj nisu mnogo vode zamutili.“)