Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

    Kratak sadržaj:

 Širokim koracima došeta poglavnik do Joze i dade mu Velered Zvonimirove krune s Danicom i pravo na naslov viteza. Već su dugo Joza i njegova žena Zdenka očekivali ovu titulu: bilo im čudno, kako su već gotovo svi ministri vitezovi, a on nikako da dođe do te važne titule. Svi mu odreda čestitaše: i Hrvati i Nijemci i Zagorci i Slavonci, i prijatelji i neprijatelji. Kada konačno završi ta šarada, ode ministar i vitez dr. Joza Janković u svoj ured, jer je imao još mnogo važnoga posla.

     Tamo ga dočeka veliko iznenađenje, jer dok je prebirao po svojim papirima, u ured upadne njegova stara ljubav Ljubica, seoska učiteljica. Ona od njega zatraži da joj spasi sina kojega su odvele ustaše i tko zna kako će završiti. Ne pozna nikoga drugog tko bi joj mogao pomoći i spriječiti Krešinu smrt, osim Joze koji je član ustaškog pokreta.

      Čim su došli kući, Joza i njegova žena dogovore se da trebaju napraviti svečanu večeru kao proslavu za njegovu vitešku titulu. U pripremi večere su im pomagale njihova kuharica Pepica i sobarica Micika. Od gostiju je došla sama elita: njemački poslanik, SA Obergruppenführer Siegfried Kasche, bugarski poslanik Mečkarov i nekoliko domaćih ministara. Večera prođe brzo, a noć iza nje još i brže.

      Sljedećeg dana dogodi se nešto što duboko uzdrma život u Jozinoj kući: kuharica Pepica i šofer Miško otišli su u partizane, što strašno naljuti Jozinu ženu, koja stane ispitivati Miciku nije li im možda ona pomogla u bijegu, ali Joza stane braniti Miciku od ljute žene.

      Nekoliko dana nakon toga dobije Jozo pismo od Ljubice: „Smrt moga sina na vas i vašu djecu. Ljubica“ Jozo nije ni znao da je Ljubičin sin ubijen, ali nije se dovoljno potrudio ni da pokuša spriječiti i počela ga je mučiti krivnja zbog toga. Mučilo ga je i to što su sovjetski tenkovi negdje u Rumunjskoj i što se bliži kraj rata, ali ne za Njemačku i kako će on u svemu tome proći. To ga podsjeti na vrijeme kada je poglavnik Ante Pavelić žrtvovao sebi odane ljude kako bi se izvukao pred Gestapom. Od tada mrzi i prezire Jozo svoga poglavnika Pavelića i misli što mu je trebala ministarska čast koja više i nije čast. Bolje bi mu bilo da je ostao skromni advokat, mali i sitni čovjek.

       Teške i tmurne dane uljepšavala mu Magda, mlada djevojka koju nisu zanimali svjetski problemi i koja je uvijek bila vesela i dobro raspoložena. No, jednom prilikom mu je u džep stavila svoju fotografiju koju je našla Zdenka, Jozina žena. Gadno su se posvađali i među njima je nastao strašan lom i jaz.

        Svega par dana nakon toga, došlo je do rasprave u gostionici u koju je često zalazio o tome kako izbjeći partizanima i Rusima, u kojoj neki predlagaše kuglu, a neki bijeg u inozemstvo. Uz to se puno pilo, i više nego prije. Kad je te večeri zaspao, usnuo je san u kojemu davi poglavnika. Tek kad se probudio, shvatio je da se u njegovim rukama ne nalazi poglavnik, nego njegova žena Zdenka. Gotovo ju je zadavio, no na vrijeme se probudio. Ona je bila još više ljuta jer je mislila da je se želi riješiti kako bi mogao biti s Magdom, i to na takav kukavički način. Njegova objašnjenja nisu ništa vrijedila i jedva je dočekao dan, ali i on je bio tmuran i siv i beznadan.

Glavni lik: Joza Janković

Sporedni likovi: Zdenka, Magda, Ljubica, Micika, Pepica, ostali ministri

Karakterizacija likova:                

- Joza: ponosan na dobivenu titulu ministra, ali pomalo obeshrabren zbog razvoja ratnih prilika koje nisu u njegovu korist. Pridružio se u ustaški odred, ali pred sam kraj rata nije mu se sviđalo što njegov poglavnik Ante Pavelić radi i požalio je zbog toga što nije ostao mali, sitni čovjek i običan advokat. („vidjevši ponosno, samosvjesno držanje gospodina ministra nitko živ ne bi naslutio da mu ta senzacija nije baš najugodnija i da je ta sigurnost u svojim temeljima prilično klimava.“). Živi sa ženom Zdenkom i troje djece, i iako je dobar otac, nije baš uzoran muž. Zabavlja se s mladom djevojkom Magdom, zbog koje dolazi u probleme sa ženom kad sazna za nju. („Bijaše Jozo galantan gospodin i žene su ga voljele.)

- Zdenka: („ Tanka, krhka, slabokrvna, rodivši mu troje djece prerano je uvenula. Čangrizava je, nervozna i stalno muku muči s brojnim bubuljicama i prištićima kojima joj se osiplje izmučeno i blijedo lice.“)

Vrijeme radnje: početkom kolovoza 1944. („sve bi to bilo krasno i prekrasno da se to nije sve zbivalo početkom mjeseca kolovoza god. 1994“)

Mjesto radnje: Zagreb („U to vrijeme kupio i ovu vilu u Zagrebu s lijepim komadom zemlje, malim parkom, pa voćnjakom i vonigradom.“)