Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Odsjaji duše naših šuma

Šuma ima svoje srce i svoju dušu. I kao što svaka kapljica potoka, rijeka, jezera ili mora ima svoju priču, tako i svako šumsko stablo, svaka grančica i svaki  list mogao bi ispričati stotine priča.

Pričaju šume priče o svojim životima, ali ih čovjek ne čuje ili ne želi čuti, gleda ih, ali ne vidi njihovu ljepotu. Pogledajte samo koru mlade breze ili bukve, dotaknite je nježno rukom. One ne posjećuju kozmetičke salone, ne koriste razne kreme za dan i noć, a njihova kora je tako glatka, čista, da bi im mogle pozavidjeti sve svjetske ljepotice nakon kozmetičkih tretmana.

Kada šumama u posjet dođu vjetrovi, šume šume, stvaraju simfonije koje ne mogu odsvirati ni najpoznatiji svjetski orkestri, ni najbolji svirači i gudači, jer je glazba šume glazba duše.

Šume su uvijek u haljinama po posljednjoj modi, u svim godišnjim dobima i sezonama. Dezeni njihovih haljina i njihovih kreacija oduzimaju dah i najumiješnijim dizajnerima i kreatorima. Svaka mladenka može pozavidjeti divljoj trešnji kada se okiti svojim cvjetovima.

A tek jesenja raskoš boja! Svi slikari svijeta pucaju od zavisti pred slikom bez okvira, slikom na kojoj se boje grle u tako savršenom skladu da ih se ne može postaviti u najveću svjetsku galeriju. Bezgranična je i bezvremenska ta ljepota.

Rekao je netko da se srcem najbolje vidi. Možda je čovjek izgubio srce pa sve to ne vidi, pa ne osjeća više ni dobrotu koju šuma svakodnevno pruža. Zarobio sam sebe u džungli asfalta i betona i zaboravio na cvijeće i drveće. Ona tako nesebično daje dom milijunima živih stvorenja, od najsićušnijeg mrava do vitorogih jelena, plakih srna i tromih medvjeda. Ona je i hraniteljica, jer njenim plodovima hrani na milijune Božjih stvorenja. Šuma je i čuvarica tih stvorenja, štiti ih od ljutih vjetrova, cičih zima i užarenog žezla ljeta. Šuma plodi zemlju i ispod njenog uvelog lišća niču mirisni cvjetovi, u njenom okrilju igraju se raznobojni šeširi gljiva kojima se čude djeca zečeva, srna i sićušni ptići iz svojih gnijezda.

Noću šuma razgovara s mjesecom i zvijezdama, danju pjeva suncu i poljupce mu šalje. Ona sve vidi i sve zna, samo čovjek ne vidi i ne osjeća njenu dobrotu, a ona mu tako majčinski pruža ruke, život mu daje, jer bez nje ne bi po Zemlji hodao, disati ne bi mogao.

Od Nazorove „Šikare“ do Kozarčeve „Slavonske šume“ raširila svoja stabla hrvatskih šuma, kucaju njihova srca od kršnog Velebita do slavonske ravnice i upravo ta srca i jedna duša, duša naših šuma nadahnula je djecu, naše učenike da odraslima pokažu kako im je šuma bila poticaj  za iskaz svojih doživljaja koje možete pogledati na ovim stranicama. kada vidite to zrcalo ljubavi kakva djeca nose u svojim dječjim i plemenitim srcima shvatit ćete da ne bi trebalo samo jednu godinu proglasiti Međunardosnom godinom šuma, nego da svaka godina, svaki sat, svaka minuta, svaka sekunda treba biti hvalospjev šumi.

Djeca to osjećaju, djeca to dobro znaju, pa naučimo od njih osjećati plemenitost srca, sjaj i odsjaj duše naših šuma.

prof. Stjepan Banas

Učitelji pojedinih nastavnih predmeta su kroz nastavne satove provodili s učenicima razne aktivnosti vezane na temu "Međunarodna godina šuma 2011.".