Područna škola Ladislav

Školu najbolje predstavljaju njezini učenici, zbog toga ovdje možete pogledati izdvojene učeničke radove

Fotografije aktivnosti i događanja u našoj školi možete pronaći u foto-galeriji.

Dolazi ljeto

Ljeti je sunčano vrijeme. Škola polako završava. Ljudi odlaze na more. Sunce sja, a ptice lijepo pjevaju. Meni je ljeto najljepše godišnje doba. Ljudi nose kratke hlače, kratku majicu i suknje. Životinje uživaju u prirodi. Leptiri lete, a pčele rade med. Cvijeće je šarene boje. Ljeto svi vole jer je jako lijepo i toplo.

Silvija Šturlić, 2.razred

Moji proljetni praznici

Praznike sam provela kod svoje tete u Rijeci. Išla sam na plažu. Tražila sam školjke i crveno kamenje. Tamo sam bila nekoliko dana. Uživala sam i odmarala sa svojom obitelji. Nakon toga,krenuli smo kući. Kada smo se vratili ja sam ukrasila našu kuću sa školjkama i crvenim kamenjem.

Lana Markotić, 2.razred

Mjesec lutalica

Bio jednom jedan Mjesec imenom Sjajko. Svaku je večer dolazio svijetliti na vrijeme i mnogo se trudio proći ispit zrelosti. Ali, nitko nije cijenio njegov trud. Stoga je Sjajko odlučio otići i lutati…

Kada je spakirao svoje stvari, krenuo je na nepredvidiv, nepoznat put. Odlučio se spustiti na Zemlju da vide što rade njezini stanovnici. Spustivši se, sreo je Sunce koje je također lutalo. Bila je to Sunčica. Tako su se njih dvoje upoznali i odlučili zajedno lutati. Stanovnici Zemlje nisu mogli vidjeti Sjajka i Sunčicu. Nakon njihova lutanja i upoznavanja oboje su jako ogladnjeli stoga su odlučili nešto gricnuti. Tijekom svoga putovanja sreli su siromašnog dječaka bez ikoga svoga. Vidjevši ga, Sjajko i Sunčica su odlučili podijeliti sa dječakom svoje Kremzvijezdice. Kada ih je dječak kušao, pojavila se jedna skromna kuća. Dječak je bio sretan i vrlo zahvalan onima koji su mu pomogli, a znamo tko je to bio.

Shvativši da su učinili dobro djelo, Sjajko i Sunčica se vratiše u Svemir. Sjajko je prošao ispit zrelosti i Sunčica također. Od toga su se dana sve više trudili. Sunčica je ostala uz njega i bila mu je velika podrška u svemu.

Ivana Mrkonja, 4.razred

Breza

Za brezu kažu da je žalosno drvo i da tužno izgleda zato što joj grane bespomoćno vise. Njene grane me podsjećaju na uredno počešljanu kosu. Ona je princeza među drvećem. Hrastovi ju obožavaju kad se nađe među njima jer ih ona svojom bijelom korom osvjetljava i krasi šumu.

Klaudia Bogović

Da sam lastavica

Osjetila sam da dolazi proljeće. Morala bi poći na svoj dugi put. Sobom sam povela mnogo prijateljica. Letjele smo i letjele. Vidjele smo puno mora, rijeka, šuma i pustinja. Put je bio dalek pa smo puno toga doživjele. Morale smo proći i kroz rat. Ljudi su pucali, a nas je bilo strah. Neke su poginule. Bilo nam je žao, ali morale smo krenuti dalje. Upoznale smo razne životinje u šumi i oko nje. Cvrkutale smo im, a one su zadivljeno gledale. Nakon odmora krenule smo dalje. Proljetnice su nas pozdravile na livadama i rubovima šuma. Zaželjele smo dobrodošlicu jedna drugoj. Još malo i stigle smo. Pronašle smo svoje staro gnijezdo i bile sigurne i sretne.

Ivana Setnička

Moja mama

Moja mama zove se Martina. Ona je niska. Lice joj je duguljasto. Oči su joj smeđe. Ima dugu smeđu kosu. Ja volim svoju mamu iako ne živimo zajedno.

Josipa Vunderlih

Jutro u mojoj obitelji

Jutro u mojoj obitelji je obično. Tata radi. Mama hrani gice. Brat spava. Sestra i ja se spremamo u školu. Prije nego krenemo u školu popijemo mlijeko. Ponekad se znamo posvađati. Vičemo jedni na druge, ali ipak smo svi jedna sretna obitelj.