Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Način na koji su scene izmiješane sa dokumentarističkim dijelom filma ako se prepustite u svakome će izazvati vrlo neugodne trnce jeze pa bi se nakon ovog filma jako teško mogli odlučiti kampirati na Pagu(op.a). Dok bi “susreti treće vrste” značili prvi potpuni kontakt, Susreti četvrte vrste se odnose na otmice.

U uvodnoj sceni, vrlo neuobičajenoj ali i upečatljivoj, Mila Jovovich objašnjava da ona samo predstavlja lik dr. Tyler i da film uključuje stvarne audio i video snimke vezane uz specifičan slučaj nesretne psihijatrice. Ova iluzija se kroz film nastavlja sa snimkama interviewa režisera i scenariste filma Olatunde Osunsanmia sa stvarnom dr. Tyler.
Element miješanja stvarnih i glumljenih snimki je zapravo instrument na kojem ovaj film dobiva na dodatnoj jezovitosti a ponajviše kada pred gledatelje na ekranu dolazi do jedne od otmica. Tu se gubi pojam gledamo li stvarnu ili imaginarnu snimku i događaj. Jedini minus ovog efekta jest što su glumci na trenutke jezovitije stvarniji od onih “stvarnih” aktera tih neobjašnjivih događaja. Čak, iako u jednom trenutku glumljenog dijela, trik biva razotkriven kada jedan od otetih nakon povratka u napadu panike i ludila ubija kompletnu obitelj, karta izmjenjivanja stvarnih i glumljenih snimki se nastavlja sve do kraja filma.

Zastrašujući nered maničnih scena koje nikoga tko se prepusti ovom filmu neće ostaviti ravnodušnim, dapače, osjećaj tjeskobe i nesigurnosti do kraja filma je jak kao 10 puta pojačan efekt straha koji izaziva Omen:666.
Čista petica ide glumačku ekipu zbog tolikog truda uloženog u “izgubljeni slučaj”, a posebno Jovovich koja je glumila beznadnu Tyler. Pozitivnu ocjenu čak ne mogu izbjeći ni kada je posrijedi režiser Osunsanmi zbog plemenitog pokušaja dočaravanja neobjašnjivih događaja kroz kompletiranu priču i ustrajnosti pri korištenju materijala iz stvarnih događaja do samog kraja filma.