Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Stvarno nije teško dizajnirati bolje akcijsko singleplayer iskustvo od onoga u Battlefieldu 3, no svejedno valja reći da je dizajnerima Battlefielda 4 to uspjelo. I dalje je to vaša tipična linearna vožnja ratnim lunaparkom s nedovoljno razvijenom pričom, primitivnim dijalozima, deranjem naredbi i eksplozijama na svakom koraku, no ovaj put nekako manje vrijeđa inteligenciju i testira strpljenje igrača. Priča malo bolje opravdava to da vas igra vuče za ruku i nasilno usmjerava do sljedećeg zadatka, a unatoč generalnoj linearnosti, dizajn nekih misija dopušta čak i malo šaranja uokolo, brzog istraživanja mapa i testiranja par blago različitih smjerova do istoga cilja. U tim trenucima čak dobijete dojam da se radi o Battlefield igri. Igramo i komentiramo jednu od ranih singleplayer misija i usput se borimo s jednim bugom i preglupim protivnicima.

Još podsjetnika na multiplayer mečeve, glavnu snagu serijala, dobivate kroz sekvence u kojima upravljate tenkovima i gliserima ili uništavate takva vozila uz atraktivne eksplozije, ali taj dojam uništava činjenica da je tijekom tih sekvenci sve strogo skriptirano. Ipak, ta skriptiranost često nije loša stvar jer osim što služi priči, dopušta DICE-u da raspuše svoj Frostbite 3 engine i vašu grafičku te stvori neke od vizualno najimpresivnijih scena koje ste ikada vidjeli u nekoj video igri. Battlefield 4 je nevjerojatno lijepa igra i voli to pokazati.

Priča vas smješta u vojne čizme Daniela Reckera, jednog od onih nijemih protagonista koji ništa ne kaže kroz cijelu igru, a ovdje nikad ne saznate ni kako lik zapravo izgleda, ima li ikakvu osobnost ili pozadinsku priču. Taj bi dio zapravo trebali popuniti sami – vi ste Daniel Recker, vi ste taj lik kojemu se drugi likovi obraćaju kad gledaju u kameru – Recker je samo avatar. Stvaranju upravo takvog osjećaja kod igrača obično služe tihi protagonisti u igrama, no ovdje to baš i ne prolazi najbolje. Problem je u načinu na koji su napisani dijalozi, odnosno načinu na koji se Reckeru obraćaju ostali likovi. Jednostavno je neugodno kada Recker kao vođa svog tima ostaje bez komentara na naredbe nadređenih ili kada ga drugi likovi direktno spominju, a on doslovno nema što za dodati. No zato su tu Irish, Pac i Hannah – vaši kolege u borbi i likovi koji će stalno nešto pričati te jedini kojih ćete se možda i sjetiti nakon završetka kampanje. Nije riječ o posebno interesantnim likovima, ali biti će prisutni kroz gotovo cijelu priču, riskirati svoje živote za viši cilj baš poput vas te komentirati događaje na bojištu i predlagati vam što dalje činiti. Dio su te mašinerije igrine linearnosti u kampanji, a kroz svoje izjave i animacije tijekom užarene borbe pomažu Frostbiteu stvoriti neke zaista napete trenutke koje vrijedi vidjeti. No neki od najgorih dijelova kampanje su upravo oni momenti kada se akcija slegne, a ti isti likovi malo opuste i odluče kroz neke idiotski prozirne rečenice otkriti svoju iznimno primitivno napisanu osobnost. Apsurdno je na koji način i koliko brzo se jedan lik pomiri s drugim nakon što se kroz praktički polovicu kampanje mrze, a to je samo jedan primjer.

Nije priča jedini problem ovdje, tu je i loš protivnički AI koji se često zbuni i koristi vječito iste taktike, a ni vaši kolege nisu ništa pametniji pa će vas često neugodno iznenaditi njihova nepreciznost i imunost na protivničku paljbu. Takvi detalji uništavaju imerziju kakvu stvara tehnički impresivni engine majstorski iskorišten za stvaranje raznovrsnih lokacija i nekih epskih momenata u njima. Iako Battlelog vrlo jasno uništava iznenađenje ističući da kampanja ima točno sedam misija, svejedno ćete se, igrajući sedmu, iznenaditi kada igra odjednom završi nakon svega pet sati ukupnog igranja. Možda je tako i bolje, ionako već znate da ste cijelo to vrijeme trebali igrati multiplayer. Levelucija. Blesava igra riječi za vrlo pametan koncept. U suštini je to stara ideja kakvu smo već iskusili u prijašnjim Battlefield igrama - mogućnost da igrači ratovanjem po mapi promjene njen izgled i dinamiku. Primjerice, vidjeli smo to kroz Bad Companyu 2 i Battlefieldu 3 – kada bi tenkom uništili zid iza kojeg se neprijatelj volio skrivati ili sravnili sa zemljom omanju zgradu kako bi si ubrzali put do sljedećeg točke koju valja osvojiti. No DICE je taj osnovni koncept mijenjanja dinamike ratovanja na mapi toliko nadogradio u Battlefieldu 4 da su mu očito morali dati naziv.

Levelucija je sve to što smo prije vidjeli i još mnogo više. Pored destrukcije nekih manjih zgrada ili usputnih prepreka, sada je gotovo svaka mapa dizajnirana tako da ima jedan veći, često prijelomni trenutak koji mijenja dio mape ili kompletno bojište u potpunosti. Na mapi Siege of Shanghai ogromni neboder će se kroz vizualno i tehnički impresivnu scenu urušavanja pretvoriti u hrpu betonskog otpada i prašine stvarajući pritom dimnu zavjesu koja će kroz narednih par sekundi utjecati na vidljivost na terenu. Kad se prašina slegne, taj dio mape formirat će potpuno drugačiju kontrolnu točku koju valja osvojiti u Conquestu – prašnjavu ruševinu s malo mjesta za skrivanje, umjesto nebodera s čijeg vrha je gušt skidati neprijatelje snajperom ili helikoptere RPG-om. Na Paracel Stormu, još jednoj od ukupno deset novih mapa u igri, ogroman brod može se nasukati na kopno i praktički prepoloviti taj dio zemlje na pola uz groznu buku. Ta ista mapa mijenja se i po vremenskim uvjetima kroz trajanje meča – započeti ćete ju uz lijepo i sunčano vrijeme, a završiti uz crne oblake i oluju koja divno njiše drveće koje je ostalo stajati nakon silnih eksplozija.

No koncept levelucije ide i dalje od tih velikih prijelomnih trenutaka, promjene na mapi možete donositi i kroz neke manje „okidače“ poput gašenja svjetla u određenoj prostoriji kako bi zbunili protivnike ili podizanja stupića na mostu preko kojega onda vozila ne mogu prijeći. Sve to zbraja se u nikad dinamičnije Battlefield iskustvo koje omogućuje da doživite još više onih potpisnih Battlefield momenata. Naravno, sve se to događa samo ako to želite – veliki neboder ne mora pasti, niti se veliki brod baš mora nasukati – igrači odlučuju. Dapače, što više igrate, to taj koncept velikih prijelomnih trenutaka gubi na onoj inicijalnoj impresivnosti, pa sam doživio nekoliko mečeva u kojima igrači radije fokusiraju vatru na neprijatelja nego na točku koja bi pokrenula obrušavanje nebodera.

U deset novih mapa postoji dovoljno različitosti za svačiji ukus, a sve su dobro dizajnirane i vrlo različite. Slična je situacija i s modovima. Iako je glavna snaga Battlefielda u velikim mečevimas s do 64 igrača na grandioznim mapama, postoje i modovi koji pružaju brže i intimnije iskustvo za manje igrača. Jedan od takvih je novi mod Defuse u kojemu svaki igrač ima jednu priliku da preživi rundu i zajedno s ostatkom tima ubije sve protivnike ili uspješno detonira eksploziv na točno određenoj lokaciji. Igrajući Defuse nećete doživjeti mnogo tih 'Battlefield momenata', ali ovaj taktičan mod dizajniran za do 10 igrača pruža dobru alternativu ostatku igre u kojemu ponekad ima previše dugih šetnji i premalo bliske akcije.

Obliteration je drugi od ukupno dva nova moda, a iako se ne radi o nekakvom neviđeno interesantnom konceptu, kada ga postavite u kontekst Battlefielda, odnosno uništivog bojišta s raznim vozilima - funkcionira odlično. Stvar je jednostavna – igra stvori bombu na nasumičnom dijelu mape, a dva tima se bore da preuzmu tu bombu, zaštite igrača koji ju nosi i vode ga sve do jedne od tri lokacije koje s tom bombom treba uništiti. Zvuči jednostavno i banalno, ali upravo Battlefieldove mehanike čine to posebno uzbudljivim i raznovrsnim modom.

Commander mode viđen posljednji put u Battlefieldu 2142 vratio se u četvorci, a riječ je o posebnoj ulozi koju jedan igrač za svaki tim može preuzeti na sebe, a kroz koju ne sudjeluje direktno u akciji na bojištu već ju koordinira kroz izdavanje naredbi i posebne mogućnosti. Commander, primjerice, može zaraditi i pokoji direktni kill kroz ispaljivanje devastirajućih projektila, ali glavna uloga mu je upravo ta koordirnacija tima te upućivanje na planove i lokacije protivnika. Uz dobrog commandera, meč je definitivno zanimljiviji za cijeli tim.

Osim toga, multiplayer je konceptualno i sadržajno ostao u mnogočemu isti. Tu su stari modovi poput Conquesta, Rusha i Team Deathmatcha, postava oružja ostala je većinski identična onoj u prethodniku, a iako ćete sada osjetiti da se neka od njih malo drugačije ponašaju, osjećaj pucanja i kretanja je iznimno sličan, kao i dizajn sučelja, odnosno HUD-a. Klase su iste, uz manje promjene koje čine svaku lakše prilagodivom za željeni stil igre. Način napredovanja kroz multiplayer rankove i otključavanja novih stvari doživio je par bitnijih promjena – sada bolje potiče na timsko igranje, odnosno da igrate što bolje svoju ulogu u kontekstu svoga squada. Tu su i neki manji noviteti poput mogućnosti ronjenja kako bi se nakratko sakrili od neprijateljskih glisera, a moguće je i pucati iz vode, ali samo sekundarnim oružjem.Ne bi bilo previše pošteno DICE-u zamjeriti što nisu promijenili samu srž gameplaya kad očito funkcionira dobro i igračima se sviđa, no može se reći da je, primjerice, sučelje moglo doživjeti malo značajniji redizajn ili da se mogla dodati pokoja animacija kretanja više ili malo više novih vozila za isprobati. Radi se o tome da igra često previše podsjeća na dvije godine starog prethodnika, što nije u potpunosti loše kad je prethodnik bio tako dobar, ali pomalo boli kada se sjetite koliko ste takvo iskustvo platili (ako čitate ovo nakon godinu dana i BF4 sada košta 5 dolara - samo ignorirajte, jer po izlasku je koštao 60 eura za PC). Još jedna negativna stvar su tehnički problemi - izbacivanje na desktop, nestabilna konekcija na server, manji bugovi.

Nitko ga nije previše doživljavao u Battlefieldu 3 pa su developeri u četvorci kompletno uklonili kooperativni mod. Doslovno ga nema. A na njegovo mjestu u Battlelogu došlo je nešto malo korisnije za nove igrače - Test Range. Radi se o posebnoj mapi na kojoj možete samostalno testirati sva oružja i dodatke koje igra pruža, kao i cijeli niz vozila i letjelica. Budući da je fizika vožnje pomalo neobična, a i upravljanje avionima i helikopterima zahtjeva dosta vježbe, ovo je itekako dobrodošao dodatak. Pogotovo kad se sjetimo da se takvo uvježbavanje u Battlefiledu 3 moglo obavljati samo usred pravih multiplayer mečeva, što je dovodilo do neugodnih situacija u kojima novi igrači zabijaju helikoptere u tlo jer još nisu naučili letjeti.Ipak, mora se reći da je iznimno lijeno od DICE-a i EA-a da jednostavno izbace co-op komponentu iz cijele priče umjesto da nauče na greškama, ulože vrijeme i novac te predstave novi co-op koji će iskoristiti snage serijala, predstaviti nešto novo i samim time bolje opravdati tih 60 eura koliko traže za BF4 na PC-u. Ovako nam samo ostaje te vizualno prelijepa, ali po svakom drugom aspektu ispodprosječna singleplayer kampanja te izniman multiplayer mod koji drži cijelu igru na nogama uz novu porciju Battlefield momenata.

Koncept levelucije savršeno se uklopio u sve ono zbog čega igrači vole Battlefield igre, nove mape su lijepe, raznovrsne, kreativne i grandiozne, Battlelog je zreliji i bolje dizajniran sustav, a Obliteration mod je zabavna varijacija na temu uz koju će mnogi provesti i previše vremena. Upravo zbog tog multiplayera kojemu neće tako brzo isteći rok trajanja isplati se kupiti Battlefiled 4, a činjenica da se radi o jednoj od najljepših igara trenutno na tržištu dodatni je bonus. Samo bih volio da malo više djeluje kao potpuno nova igra... ili da nešto manje košta.