Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Neki od vas će reći kako ovu igru igraju već nekoliko mjeseci, a da mi s njenim recenziranjem abnormalno kasnimo. No, istina je zapravo da ovaj MMO naslov još uvijek nije službeno izašao; u trenutku pisanja ovog teksta nalazi se u open beta fazi, a kada se developer odluči da je vrijeme da tu beta oznaku makne iz upotrebe, svejedno će se raditi o F2P igri koja se konstantno mijenja, popravlja i nadograđuje. Zato u principu ni ne recenziramo ovakve naslove previše često, ali ovih dana War Thunder me zaista dobro zabavlja pa sam odlučio podijeliti svoja iskustva i utiske o igri u njenom trenutnom izdanju. Najavljenih igrivih kopnenih i pomorskih jedinica još uvijek nema te se igra za sad ograničava isključivo na zračnu borbu o kojoj ću ovim putem jedino zapravo i pisati.

Jednoga dana kada igra bude kompletirana i kada budemo u prilici uživati u punini War Thundera, onako kako je originalno i zamišljen, tada će se ovaj tekst morati nadopuniti jer će tad War Thunder vjerojatno predstavljati sasvim drugačiju igru, naslov kakav mi danas ne možemo ni zamisliti. Hoću li o igri tada pisati ja ili netko drugi, nije lako reći jer ni sam Gaijin Entertainment, proizvođač igre, nije siguran kada bi se širenje koncepta igre trebalo dogoditi. Do tad uživajmo u onome što imamo jer čak i ovakav kakav je trenutno, War Thunder je vrlo dobra igra.

U izdanju u kojemu se War Thunder trenutno nalazi najlakše ga je opisati kroz usporedbu s njegovim najvećim konkurentom u žanru - World of Warplanesom. Iako obje igre spadaju u žanr MMO simulatora zračne borbe, ne bih ulazio u to koja je igra bolja jer koliko sam primijetio dosta toga ovisi o ukusu pojedinca. S prijateljima sam isprobao oba naslova, a na kavama i izlascima često smo raspravljali o kvaliteti te dvije igre, a na kraju smo se jedino složili u tome da nije pitanje koja je bolja, nego koja kome bolje odgovara. Nekome se više sviđa lakoća manevriranja u WoWP-u, usluga Wargaming.neta i brzina igre, a drugi dio škvadre preferira realističnost, pažnju na detalje i raznorazne sitnice koje čine War Thunder. Doći do konačne istine koja je igra bolja vjerojatno je jedan od težih zadataka koji bi se mogli staviti pred jednog recenzenta pa se na žalost svih onih koji obožavaju jednu ili drugu igru neću više baviti ovom temom jer ne bi bilo fer da ljudima govorite: "Hej onaj recenzent s HCL-a je dignuo ovu igru u nebo, ti nemaš pojma". Sve se uistinu svodi na subjektivan ukus pa ako želite vidjeti što vama osobno najviše paše, morat ćete probati obje igre. Na kraju krajeva, obje su besplatne.

Kada se govori o samom žanru MMO simulatora zračne borbe, ako ste ljubitelji MMO igara svih vrsta i oblika ili pak volite povijest ratne tehnike, jednostavno nema razloga da se u igranju War Thundera ili World of Warplanesa ne okušate. Mogućnost kretanja u svim dimenzijama, frenetičnost bitki, raznolikost taktike i pristupa, ono su što će preporoditi vaše iskustvo s MMO naslovima čiji su ostali predstavnici često dosta plošni u onome što nude te zbog samoga dizajna nisu u mogućnosti ponuditi više od već viđenoga. S povijesnog segmenta mislim da je jasna magnetičnost ovih igara koje će svu pažnju posvetiti detaljima i realnom prikazu onoga kako je bilo, što je bilo i kako je to izgledalo.

Što se tiče osnova igre, odnosno specifikacija aviona, utjecaja G-sile na pilote, funkcionalnosti te pouzdanosti tehnike i ostalog, rekao bih da stvari bolje odrađuje upravo War Thunder čiji su proizvođači pažnju posvetili što realističnijem prikazu uvjeta ratovanja u zrakoplovima tog vremena. Nažalost, velika odstupanja primjetna su kod nekih modela aviona koji su naizgled odviše tromi, što se ne poklapa uvijek s njihovom ratnom slavom i postignućima ili pak statusom brzih i okretnih, dominantnih letjelica. Najviše u cijeloj priči vjerojatno pate Amerikanci čiji su zrakoplovi zamjetno "nerfani" u odnosu na stvarno stanje stvari i u odnosu na druge igre sličnog tipa. S druge strane, sasvim je ugodno igrati sa brzim i lakim Sovjetima ili pak sa silama Trećeg Reicha čiji zrakoplovi opravdavaju zao glas koji su im dali ponajprije Britanci tijekom operacije Morski Lav.