Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Što se tiče parkoura, iskren moram biti i reći kako su tu mehanike prilično jednostavne. Nema ovdje nekakve dubine koju ste imali u starim Assassin’s Creed naslovima, a koji je svoj vrhunac doživio u Unityju. Nemojte zaboraviti da je ova igra rađena na temeljima Valhalle, stoga je ovo najbolje od onoga što trenutni engine može ponuditi.

Iako i dalje postoji jedna tipka kojom se penjete po površinama, sada ipak morate biti oprezniji. Vratilo se korištenje izbočina i udubina prilikom penjanja tako da ne možete baš svaku površinu prijeći nonšalantno, već morate malo zastati te odabrati najbolji put kako biste došli do određenog mjesta.

Vratilo se korištenje izbočina i udubina prilikom penjanja tako da ne možete baš svaku površinu prijeći nonšalantno.

Unatoč sličnostima s Valhallom, ipak se osjeti fluidnost pokreta prilikom skakanja i trčanja. Nije to baš na razini starih igara, jer i dalje je prisutan osjećaj magnetiziranja lika za površine, no dovoljno je dobro da djeluje svježe u odnosu na novije igre. Vertikalnost i zbijeniji objekti omogućuju da maksimalno iskoristite limitirani parkour, čak i kad vam se čini da ste prošli kroz sve što ste mogli.

Naravno, postoje i trenuci u kojima igra poludi tijekom parkouranja među skučenim prostorima. Tad vas Basim ponekad ne posluša pa odlučit skočiti na potpuno drugačiji teren od onog na kojeg ste vi htjeli. Isto tako, nerijetko mi se događalo da se zaglavi u nekoj animaciji, no nije to sad ništa strašno jer vrlo brzo se izbavio iz problema.

Ono što najviše izvlači parkour u Mirageu jest dizajn predivnog Bagdada. Bagdad je vizualno spektakularan, baš kao i ostali dijelovi igre. Čak bih rekao da Mirage izgleda grafički ljepše od Valhalle, ne samo po mjestu radnje, već i općenito kroz likove te malene sitne detalje koje možete pronaći tijekom istraživanja mape i priče. Svaki dio ovog grada posložen je tako da odgovara parkouranju unatoč limitima koji su očiti.

Bagdad je prelijepo dizajniran grad s mnoštvom stanovnika koji hodaju ulicama i krovovima grada. Uistinu se osjeti da grad ima identitet i ne djeluje kao da hodate po ispraznim prostorima. Jedan od najvećih gradova ondašnjeg Bliskog istoka rekreiran je do sitnog detalja. Budući da se ovog puta nije fokusiralo na velike otvoreni svijet pun doslovno otvorenog prostora, sa zadovoljstvom mogu reći da je Bagdad među boljim lokacijama u cijelom serijalu.

Bagdad je prelijepo dizajniran grad s mnoštvom stanovnika koji hodaju ulicama i krovovima grada.

Prožet je sitnim detaljima koji vam igru čine još imerzivnijom, a velika je pohvala i to što zvukovno čujete razna događanja koja se odvijaju u gradu. Kad sam igrao Valhallu, nekako su mi ulasci u gradove i slična mjesta bili pretihi, kao da sam duh u gradu. Ovdje to nije slučaj i definitivno imate prostora istražiti cestovne puteve, kao i one na krovovima. Djeca se igraju skrivača, ljudi trguju, stražari pričaju lovačke priče, ljudi na krovovima kuhaju ručak ili se jednostavno odmaraju.

Bagdad se sastoji od četiri velika dijela grada.  Round City četvrt je dom najbogatijih, a u njoj se smjestila i grandiozna kalifatska palača i njeni vrtovi. U četvrti Abbasiyah pronaći ćete miroljubivo stanovništvo okrenuto školstvu, znanosti, astronomiji i filozofiji. Često ćete u društvu tadašnjih znanstvenika pronaći njihove istomišljenike iz drugih dijelova svijeta, ponajviše Grčke. Tu ćete također pronaći i najluksuznije proizvode koje možete kupiti za Basima. Harbiyah je industrija četvrt koja je ugođajem na samom dnu Bagdada. Sve ono što krasi islamsko zlatno doba ovdje je prožvakano i ispljunuto da se bori samo za sebe. Četvrt se sastoji od lopova, džeparoša, radnika i općenito sirotinje koja pokušava preživjeti na svoj način.

Karkh je najnapučenije mjesto Bagdada. To je zapravo dio grada koji se bavi trgovinom, cjenkanjem i općenito poslovnim događanjima. Najveći postotak ljudi bit će upravo tamo te je to savršeno mjesto kad se želite uklopiti među ljude. Tu ćete često susresti Kineze i Talijane kako dolaze kupuju ili prodaju vlastita dobra. Izvan Bagdada postoji i divljina koja se sastoji velikog prostora napučenog oazama i pješčanim brežuljcima u vidu dina. U svemu tome smjestilo se maleno mjesto Anbar, Basimov rodni kraj u kojemu igra počinje. Izvan svega toga je prepoznatljiva baza assassina Alamut, koja je tek u izgradnji.

Umjesto dosadašnjih plaćenika koji su vas proganjali u zadnje tri igre, u Mirageu se vratio sustav notornosti. Sustav funkcionira po principu toga da vas stanovništvo može prijaviti te vam notornost raste ovisno o tome koliko često radite kriminalne radnje. Napadanje civila, krađa osobnih stvari, kao i otimanje deva ili konja mogu vas staviti na radar bagdadskim vojnicima.

Napadanje civila, krađa osobnih stvari i otimanje deva ili konja mogu vas staviti na radar bagdadskim vojnicima.

Notornost ima tri razine. U prvoj vas stanovništvo može prepoznati i pozvati stražare. Na drugoj razini na krovovima su postavljeni vojnici koji prate gdje se nalazite. Stražari će vas tada češće prepoznavati i pokušati vas zaustaviti. Ako dođete do treće razine, jao si ga vama – ne samo da je su protivnici sve češći na ulicama Bagdada, već vas kreće loviti elitna postrojba vojnika. A njih nije nimalo lagano ubiti, stoga se preporučuje bijeg.

Notornosti se možete riješiti drapanjem postera na kojima je raspisana tjeralica ili podmićivanjem lokalnog govornika. Iako to u načelu funkcionira, moram reći kako mi je čudno da se posteri s tjeralicom pojavljuju i kad vam je notornost na samoj nuli. To mi nema baš previše smisla niti sam siguran zašto je uopće postavljeno. Isto tako, pomalo mi je smiješno kako se kod govornika ne skupljaju ljudi, pogotovo kad je u pitanju treća razina vaše notornosti. On priča o okorjelom osvetniku koji se kreće gradom, a ljudi oko njega prolaze i ne zaustavljaju se. Još su se u starom Assassin’s Creedu 2 ljudi skupljali oko govornika koji je pričao o vašoj reputaciji. Nema mi smisla da se i ovdje tako nešto nije moglo učiniti, pogotovo kad pogledamo koliko je Bagdad napučen ljudima.

Šuljanje se vratilo i to na pravi način. Iskreno sam zadovoljan time, a u kombinaciji s parkourom stvarno daje dašak nostalgije koji nije toliko bio prisutan (ili razrađen) u prijašnjim igrama. Orao Enkidu je prisutan, ovog puta uz nemogućnost skeniranja željenog područja ako se u njemu nalazi strijelac na visokoj poziciji. Iskreno da kažem, orla sam u Mirageu koristio tek tri puta i to kad su me misije tražile da to učinim. Nisam ga imao potrebe koristiti, više sam se oslanjao na šuljanje i prepoznatljivi eagle vision.

Mirage vas baš tjera da budete ubojica iz sjene, što se najviše osjeti prilikom borbe. U borbama je Basim dosta krhak, nije robustan kao Eivor, i ne može riješiti hrpu vojnika samo tako. Od igrača se maksimalno potencira šuljanje i ubijanje iz sjene. Bilo da se skrivate u travi, grmu ili jednostavno hodate iznad neprijatelja, konačno ćete se osjećati kao da ste asssassin, a ne neki odabrani ratnik koji usput posjeduje skrivenu oštricu. Jako je ugodno vidjeti nove animacije egzekucija, primjerice, kad Basim posjedne stražara na klupi ili u nekoliko brzih hitaca riješi dvojicu odjednom.

Mirage vas baš tjera da budete ubojica iz sjene, što se najviše osjeti prilikom borbe.

Naravno da se koriste i “reciklirane” animacije iz Valhalle, pogotovo kad ubijete protivnika nakon što se zatrčite prema njemu. Međutim, to i nije toliki problem kad imate toliko novih stvari nakon kojih se konačno osjećate da ste uistinu ubojica iz sjene. U obavljanju takvog posla pripomažu vam i alati koje Basim ima na raspolaganju. Ne morate više privlačiti protivnike zviždanjem, sada je tu uređaj koji proizvodi zvuk i može vam pomoći odvratiti pažnju protivnicima. Jedina prepreka je što ne funkcionira na onim velikim i teško oklopnim vojnicima. Čini se kako je njihovo metalno odijelo ipak predebelo da uoči zvukove koji bi ih odvratili od stajne pozicije.

Nađete li se u panici, imate dimnu bombu kojom možete pobjeći ili brzo riješiti protivnike skrivenom oštricom. Želite li protivnike navesti da stanu na zamku i time se riješiti problema koji vam stoji na putu? Možete i to. Čak i ako smatrate da određenim alatima nije moguće izvući se iz neugodne situacije, tu je uspavljujuća strijela kojom na kratko možete protivnike utonuti u san. Za kraj, tu su i noževi koje možete baciti i to ne samo na protivnike, već i na okolne stvari poput zapaljivih vaza, vreća s crvenim prahom ili građevinskih materijala te time unesrećiti jadne stražare koji čuvaju važna mjesta. Naravno, postoji još i baklja, no nju ćete vrlo rijetko koristiti.

Modificirati možete sve alate osim baklje. Svaki od njih ima tri razine koje otključavate kroz vještine. No, budite bez brige, ta mehanika je ovdje pojednostavljena i ne donosi previše toga da biste trebali brinuti kako ćete posložiti vještine svom liku. Mirage je pretežito linearno iskustvo i svaki put ćete završiti sa sličnim vještinama. Na svakom levelu možete birati po jednu stavku, od ukupno tri. Primjerice, noisemakeru možete dodati prilikom aktivacije, vojnici polude od straha ili da isti emitira šok valove. Imate prostora birati kako koji alat modificirati, a sve ovisno o vašem pristupu prema igranju. Dobar je to dodatak i svatko će u njemu uživati ovisno o vlastitom načinu igranja.

Kao što sam rekao, borbe je najbolje izbjegavati kad god možete. Međutim, ako ste baš primorani boriti se, niste potpuno bespomoćni. Borbe više nisu dugotrajne već je i tu naglasak na tome da morate biti brzi kako biste što prije pobjegli s mjesta događaja. Važno je parirati napadima neprijatelja kako biste uz savršen tajming mogli dobiti priliku iz prve eliminirati protivnike.

Toliko je direktna borba prsa o prsa odbojna da su vam i animacije svedene na minimum. Takva borba uistinu je posljednji oslonac – ako sve drugo propadne. Nemoguće je jednostavno preživjeti kad vas okruži više od četiri neprijatelja, pogotovo ako je u sve uključena i gromada u oklopu kojoj su leđa jedina slaba točka. Pri tome mi je malo bezvezno što vidite kojim će vas napadom protivnici napasti. Ne morate sami predviđati trebate li parirati napadu ili se izmaknuti, igra vam uvijek jasno naznači vrstu napada. A koliko sam uspio pohvatati, ne postoji opcija kojom biste tako nešto isključili.

Borba prsa o prsa ovdje je zaista posljednji oslonac – ako sve drugo propadne.

Basim inače ima poseban napad, Asssassin Focus, nikad prije viđen među assassinima. On može brzom teleportacijom u tren oka srediti do tri protivnika. Iako ova opcija realno odskače od povratka korijenima, za nju stvarno niste zakovani. Igra vas ne tjera da ju koristite, ako ne želite – ne morate, to je stvarno na vama.

Ako se odlučite na bijeg, tu treba biti oprezan. Više nije dovoljno da izađete iz vidokruga agresivnosti protivnika, nego sada morate prvo njima pobjeći, a potom se stopiti s okolinom. Bilo da je to sjedenje na klupi, snalaženje u gužvi ili jednostavno skrivanje u sijenu ili grmu, protivnici će odustati od vas jednom kad shvate da vas više ne mogu pronaći na zadnjoj lokaciji na kojoj ste viđeni.

Više nije dovoljno da izađete iz vidokruga agresivnosti protivnika, nego sada morate prvo njima pobjeći, a potom se stopiti s okolinom.

Umjetna inteligencija protivnika radi puno bolje nego u Valhalli, gdje je bila zabrinjavajuće loša, barem u početku. Ovdje to nije slučaj, no nerijetko se događaju štucanja. Primjerice, protivnici me nisu prepoznali kad sam bio pokraj njih na zabranjenom području ili kad sam u njihovoj blizini ubio njihove kolege. Samo su digli kratko glavu, prozujali pogledom i nastavili gledati u svom smjeru. Nije Assassin’s Creed serijal onaj koji se diči zavidnom umjetnom inteligencijom, no generalno govoreći za Mirage, osjeti se napredak po tom pitanju u odnosu na Valhallu.

Basim mi je bio zanimljiv lik u Valhalli i Mirage je prilika da upoznamo njega kroz njegovu mladost, kako je on došao među red assassina i zbog čega je postao čovjek kakvog smo upoznali. Ovo je priča u kojoj se istražuju posljedice odluka, sumnji i preispituje se životni cilj. Basim je šarmantan lik koji žudi za nečim većim u svojem životu. Arogantan, ali uplašen, mentalno ranjiv jednako kao i fizički. Osim što želi otkriti svoju svrhu života i odgonetnuti svoje noćne more, Basim u suradnji s pobunjenicima ima namjeru riješiti se tlačitelja bagdadskog naroda.

Svoje putovanje Basim započinje kao ulični lopov, a zatim pod mentorstvom Roshan postaje dio reda. Osobno sam zadovoljan cijelom sekcijom u Alamutu, gdje smo nakon dugo vremena dobili priliku naučiti osnovne korake toga kako je biti assassin. Lijepo je bilo i vidjeti kako ta škola funkcionira: tko prolazi svečanu promociju, a tko ne.

Priča je puno bolje strukturirana nego u Valhalli i ni u jednom trenutku nisam zaboravio o čemu se tu uopće radi. Igra ima niz neočekivanih zapleta, ali ne ostanete bez odgovora i na kraju doznate što to proganja Basima. Doduše, dobar dio igre imao sam dojam da se priča tu ne miče s početne točke. Basimove noćne more nisu osobito maštovite – stalno vidite jedno te isto, uz ponešto drugačiji kut kamere.

Glasovna gluma je solidna. Glumci su dali onoliko koliko im je pruženo, no realno – bilo je boljih izvedbi, ali isto tako bilo je i gorih. Po tom pitanju se Mirage ne izvlači ni u lošem niti pozitivnom kontekstu. Možda će nekome Roshan biti iritantna, pogotovo zbog čudnog naglašavanja ponekih riječi, a samim time i dijelova rečenice, no vjerujem da će preko toga brzo prijeći.

Glavna se priča sastoji od misija u kojima je cilj otkriti tko sve stoji iza templarskih maski. Budući da je ovo više usmjereno linearnom rješavanju zadataka, tako levele osvajate nakon obavljanja glavnih zadataka. No, ako u cijelosti želite popuniti vaš skill tree, trebat ćete riješiti pokoju sporednu misiju. Važno je ipak naglasiti kako vam napredak ipak nije uvjetovan prelaženjem sporednih zadataka. Oni su tu više da vam posluže kao istraživanje svijeta i pomaganje jednoj od tri različite frakcije – plaćenicima, učenjacima i trgovcima. Na kraju svake sporedne misije dobijete tokene koje zatim možete iskoristiti ili da potplatite govornike ili da smanjite cijene u trgovini ili da pronađete jedan od više načina pristupa glavnim misijama.

Ako u cijelosti želite popuniti vaš skill tree, trebat ćete riješiti pokoju sporednu misiju.

Veliki naglasak je također bio i na povratku takozvanih Black Box misija. U meniju nemate više poseban odjeljak za zadatke, već je to zamijenjeno istragama. U njima prikupljate informacije o vašim metama kako biste došli do glavne osobe koju želite ubiti. Odmah u startu vam mogu reći: ne očekujte ovdje razinu misija kao u Unityju, no i dalje je to u većem dijelu dobro osmišljeno.

Iako se na Black Box formatu ne baziraju sve misije, većina ih ipak ima više načina kako doći do mete. Kad sam otvorio odjeljak za istrage, shvatio sam da nemam otključane sve tragove koji su mi bili preporučeni, što znači da sam metu riješio bez da sam se dovoljno informirao. Neke misije uistinu imaju pregršt opcija putem kojih se možete domoći glavnog neprijatelja. Način pronalaska glavnih neprijatelja se razlikuje od puta koji se mora proći kako bi se do njih i došlo. Tu definitivno imate više opcija: od plaćanja plaćenika da se bore sa stražarima, plaćanju glazbenika da glazbom odvuku stražare, prerušavanjem u trgovca te zajedno s njima uči u zabranjene prostore. Takvih stvari je napretek.

Assassin’s Creed serijal poznat je po odličnoj glazbi koja gotovo nikad ne razočara. Tako je i u Mirageu, gdje vam popratna glazba izvrsno dočarava atmosferu Bagdada u 9. stoljeću, a dodatno vam puca adrenalin jednom kad se loše stvari dogode po vas. I tu je Ubisoft uspješno vratio onaj stari osjećaj Assassina.

Neke misije imaju pregršt opcija putem kojih se možete domoći glavnog neprijatelja.

U suštini, Black Box misije Assassin’s Creed Miragea djeluju mi više kao da su razgranate iz temelja i zatim se točke svih tih grana na kraju nalaze u jednoj zajedničkoj točki. Prema onome koliko sam uspio istražiti, nema svaka grana svoj vlastiti završetak. Nije to loše, dapače, daje vam prostora da različito pristupite vašim zadacima.

Osim glavnih i sporednih misija, tu su još i klasični zadaci pronalaženja blaga, odnosno bolje opreme. Priče Bagdada također su dio manjih misija koje možete istražiti i upoznati ljude, a među njima i jednu važnu osobu iz Valhalle. Rješavanje zagonetki, pronalaženje izgubljenih knjiga Bagdada, skupljanje misterioznih objekata i učenje o povijesti Bagdada držat će vas prikovanim za ekrane kako biste nakon glavne priče imali što za raditi. Za dovršavanje glavne priče bilo mi je potrebno 15 sati, što je znatno manje nego prethodna tri dijela, ali nakon razvučene Valhalle djeluje baš taman.