Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

McCarthy, usprkos svemu, nije bio zadovoljan razvojem umjetne inteligencije. Nakon velikog zanosa 50-tih godina kada se činilo da su pametna računala s ljudskim intelektom „iza ugla“, došlo je doba otrježnjenja, posebice u 80-tim i 90-tim godinama kada je postalo jasno da još uvijek ne znamo dovoljno o načinu funkcioniranja ljudskog uma. Umjesto stvaranja umjetnog uma, računalni istraživači su se stoga orijentirali samo na određene segmente umjetne inteligencije, poput rafiniranja algoritama šahovskih programa koje su polu-šaljivo nazvali „voćnom mušicom umjetne inteligencije“. Naime, kako genetičari izučavaju voćnu mušicu zbog njenog jednostavnog i dobro poznatog genskog ustroja, tako i stručnjaci za umjetnu inteligenciju izučavaju šahovske algoritme da bi bolje shvatili način donošenja odluka.

McCarthy je to sarkastično komentirao: „Računalni šah se razvio na isti način kako bi se razvila genetika da su se genetičari koncentrirali na uzgoj trkaćih voćnih mušica 1910. Imali bismo od toga i neku znanost, ali bismo uglavnom samo dobili vrlo brze voćne muhe.“